Odmah
nakon velikog uspjega svog dugometražnog prvijenca "Nož u
vodi", Roman Polanski je početkom 60-ih iz rodne Poljske preselio u Francusku,
gdje je već i ranije snimio dva kratkometražna filma. No, vrlo brzo
je ovaj Poljak shvatio da je tadašnja filmska scena u Francuskoj
prilično zatvorena i da će kao stranac teško osigurati podršku za
svoj sljedeći projekt. To mu je postalo još jasnije nakon što je
njegov segment izbačen iz finalne verzije francuskog omnibusa
iz 1964. godine te je odlučio svoj sljedeći film koji je napisao sa
svojim budućim stalnim suradnikom Gerardom Bachom snimiti u Velikoj
Britaniji. Naravno da ni u Velikoj Britaniji nisu pred Polanskog
prostrli crveni tepih čim se pojavio, jer su scenarij za "Repulsion"
odnosno "Gađenje" odbili financirati veći filmski studiji
kao što su Paramount ili British Lion. Na kraju su Polanski i njegov
producent uspjeli dogovoriti suradnju s malim distributerom koji se
do tada uglavnom bavio produkcijom soft-pornića.
Budžet
od 65 tisuća funti nije bio bogzna kakav, no to nije omelo Polanskog
da snimi nevjerojatnu kombinaciju psihološke drame i horora u kojoj
je jednu od prvih glavnih uloga odigrala diva francuskog filma
Catherine Deneuve. Upravo ulogom seksualno frustrirane mlade
Belgijanke po imenu Carol, koja s gađenjem gleda na bilo kakvu
seksualnu aktivnost ili čak pomisao na seks, Deneueve je dobrim dijelom i
zaslužila nadimak "ledene dive". Carol je djevojka koja
radi kao pedikerka i živi u stanu u Londonu sa starijom sestrom
Helen, a jednako koliko je lijepa, Carol je povučena i ima neku
vrstu fobije od susreta s muškarcima. Naravno da nije teško za
pogoditi da senzualnu plavokosu ljepoticu kao što je Deneuve u ovom
filmu, muškarci opsjedaju, a posebno je uporan mladić po imenu
Colin, koji se ni ne znajući namjerio ne samo na seksualno
frustriranu, već i psihički potpuno nestabilnu djevojku.
Kako
vrijeme prolazi Carol sve više upada u svojevrsnu crnu rupu, njezini
strahovi i fobije se pojačavaju, a stvarnost i noćne more počinju
se potpuno miješati i ispreplitati. Na to će dodatno utjecati i
činjenica da će je Helen na neko vrijeme ostaviti samu u stanu i
otići na odmor sa svojim partnerom, a te će okolnosti utjecati da
se Carol još više izolira od ostatka svijeta i izgubi vezu sa
stvarnošću te u konačnici više nesvjesno, nego svjesno počini
neke užasne stvari.
Kako
je film dobrim dijelom snimljen u stanu u kojem će Carol doživjeti
potpuni slom, činjenica da je Polanski imao tako skroman budžet
nije se pokazala odlučujućom. Crno-bijela fotografija tada
vjerojatno najtraženijeg britanskog direktora Gilberta Taylora (Dr.
Strangelove, Hard Day's Night, kasnije je snimio Omen i prve Ratove
zvijezda) dodatno je potencirala klaustrofobični i uznemirujući
ugođaj skučenosti. Jednako kao i sporo građenje ove pomalo
nadrealističke priče na koju su podjednako utjecali rani
nadrealisti poput Bunuela il Cocteaua, horora 50-ih godina, ali i
njemački ekspresionizam 20-ih i 30-ih godina. Iako se "Repulsion"
danas rijetko spominje kad se rade liste najpoznatijih ili najboljih
filmova Romana Polanskog, ova je nadrealistička psihološka drama /
horor jedan od onih filmova koji se ni u kojem slučaju ne smiju
zaobići i koji sjajno pokazuje koliko je ovaj Poljak originalan,
inovativan i raznovrstan autor.
Primjedbe
Objavi komentar