Jacek je
jedan od onih tipova koji se nikako ne uklapaju u okruženje u kojem žive. Ne
uklapa se on ni izgledom jer svojim stasom i stilom podsjeća ovaj mladić na
Jamesa Hetfielda iz čupave faze tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća, a i
Metallica mu je najdraža grupa. Ponajviše zbog toga u malenom poljskom selu u
kojem živi svi ga smatraju sotonistom, luđakom i čudakom, no Jacek je jedan od
onih tipova koji se time previše i ne zamara. On živi svoj život, u sretnoj je
vezi s djevojkom Dagmarom, radi na baušteli, a status društvenog otpadnika čak
mu pomalo i odgovara jer se time ističe u masi bezličnih i istih tipova iz
provincije koji nedjelje provode u crkvi i stalno kvocaju kako ništa ne valja.
Živi on i dalje sa svojom velikom obitelji, razmišlja otići negdje van raditi
ili nastaviti životariti u svom selu, vukjebini u kojoj se upravo gradi kip Isusa Krista koji bi trebao biti veći i od slavnog Isusovog kipa u Rio de Janeiru.
Upravo Jacekova firma radi na postavljanju tog kipa, a nakon što doživi nesreću
na Isusu, ovaj će se mladić početi još više isticati u svojoj maloj
sredini.
Priču za ovu
satiričnu crnohumornu dramu zajedno su smislili redateljica filma Malgorzata
Szumowska i direktor fotografije Michal Englert i imam dojam da su unutra oni
namjerno nabacali sve moguće stereotipne likove i situacije. Na taj su način
zasigurno željeli dodatno potencirati situaciju u kojoj će se uskoro naći Jacek
i na taj se način fino našaliti na račun ne samo poljskog društva, već i dobrog
dijela ostalih zapadnjačkih društava u kojima se oni koji su drukčiji teško
prihvaćaju. To će se potencirati brojnim potpuno apsurdnim situacijama u kojima
će se Jacek, ali i ostali likovi naći, a svojevrsno sprdanje na račun tog
današnjeg kiča i neukusa u kojima se veličina i razvoj pojedinih društava mjeri
veličinom kipova, brojem fontana, brojem lampica na adventskim sajmovima i
sličnom trešu provlači se kroz cijeli film.
Kako bi se
dodatno potencirala ta bizarna, aspurdna, potpuno nadrealna situacija u selu,
posebno nakon Jacekove nesreće autori su izveli i neke vizualne trikove. Tako
je tijekom cijelog trajanja filma koji bismo mogli prevesti kao "Lice"
slika izoštrena u sredini ekrana, a prema stranama kao da postaje sve mutnija.
Intencija toga bila je također zafrkancija ne samo na račun nesavršenosti i
ograničenja ljudskog vida, koje kristalno bistro vidi tek ono što mu je u
fokusu, a ostatak ne toliko dobro, već se i na taj način željelo prikazati
kako je pojedinčev pogled na svijet često potpuno mutan i zamućen. Često on
bistro vidi samo ono što mu je pred nosom i samo ono na što je naučen, dok
mu je kompletna slika nevidljiva i potpuno mutna. U takvoj situaciji naći će se
i naš već spomenuti glavni junak Jacek, kojeg praktički svi od početka
ocjenjuju samo po vanjskom izgledu i pojavi, a ta će se percepcija nakon
nesreće samo još povećavati, dok nitko ni ne pokušava sagledati kompletnu sliku
o njemu.
Dobar dio
poljske publike film je kritizirao iz razloga jer je autorica poljsko društvo
odlučilo namjerno karikirati i prikazati gotovo sve te seljane kao primitivne i
zaostale tipove. Iako sama ideja "Twarza" i nije pretjerano
originalna, Szumowska je definitivno snimila snažnu, provokativnu i na trenutke
stvarno duhovitu gorko-slatko priču, koja s vremenom možda i gubi na žestini i
prema kraju se stvarno počinje topiti u stereotipnim i već bezbroj puta viđenim
situacijama, no definitnivno je ovo film s poantom i smislom. Ovo je jedan od
onih filmova koji propitkuju stanje duha u društvu, koji provociraju, šteta je
samo što se možda na kraju ostalo bez ideje kako bi se ova fina priča prepuna
apsurda do kraja
u potpunosti i zaokružila. Imao je ovaj film premijeru na festivalu u Berlinu, gdje je
žiri Szumowskoj dodijelio i Srebrnog medvjeda za režiju, a u svakom slučaju
"Twarz" je i vizualno i tematski poseban film.
Primjedbe
Objavi komentar