Odmah nakon
što je premijerno prikazan na festivalu u Berlinu, ovaj dokumentarac snimljen u
češko – slovačko – hrvatskoj koprodukciji izazvao je velike kontroverze i
polemike i počelo se postavljati pitanje je li njegov autor, češki istraživački
novinar i dokumentarist Jan Gebert uopće trebao dati svojim
protagonistima toliko pažnje. Jer «U slučaju rata» film je o o slovačkoj
paravojnoj skupini po imenu Slovački branitelji, neobičnom društvancu mladih
militarista koji se vikendima okupljaju po šumama i gorama i imaju vojne
vježbe, a ubrzo vidimo kako se ovi «kinder naciji» pripremaju za rat do kojeg
će kad tad doći. Glavni junak filma je mladić po imenu Peter, koji je upravo
maturirao i upisao fakultet, očito je da on dolazi iz dobrostojeće obitelji, no
umjesto da kao većina njegovih vršnjaka uživa u tim mladenačkim danima, pije, jebe i sve što već rade mladi, on je
odlučio stvoriti paravojnu trupu koja s vremenom postaje sve brojnija, a ono
što je najstrašnije od svega, njezin krajnji cilj nedvojbeno je stvaranje
totalitarne zajednice.
Ono što me
najviše šokiralo u ovom filmu koji djeluje i više nego nadrealno i čovjeku je
teško za povjerovati da nešto slično uopće i postoji, a čovjek stvarno ne
zna bi li im se smijao ili bi trebao strahovati od ove grupacije. Jer iako oni, barem za
sada, još nemaju pravo oružje, već se koriste "školskim" kalašnjikovima i puškama koji su
otpisani iz vojske i tko zna koji način su došli do njih, i više nego
uznemirujuće djeluje saznanje da negdje u blizini postoji društvance koje
paradira u uniformama, maršira gradom s oružjem u rukama i osigurava nekakve
desničarske skupove i tradicijske manifestacije. Što je najgore od svega, bilo
bi pogrešno ovu skupinu nazvati nekakvim neonacistima jer njihova ideologija je
toliko zbrčkana i nedefinirana da vjerojatno ni sami nisu svjesni za što se
zalažu. Kreće se to od nacionalizma i fašizma pa do nekakve panslavistike,
tlapnji o zaštiti nacionalnog identiteta od sve većeg broja izbjeglica iz Azije
i Afrike kojih se u Slovačkoj, baš kao i u Hrvatskoj, zadržalo vjerojatno dvoje
ili troje, dok su ostali glavom bez obzira zgibali negdje zapadnije.
Ima tu nekih
doista nadrealnih situacija kao što je ona u kojoj Peter i njegovi suradnici
drže predavanje u osnovnoj školi i to s fantomkama na glavama i kalašnjikovima
na ramenima, a nitko se na to ne obazire pa ravnateljica škole čak kaže da je
sve to bilo OK jer je klincima bilo jako zanimljivo. Ili kad organiziraju
ranojutarnji marš gradom u punoj ratnoj spremi, a policija pokraj njih prolazi
kao da su navijači Intera iz Zaprešića ili neka slična bezazlena skupina. Na
mene je ovaj film djelovao dosta uznemirujuće i unatoč tome što je svatko tko
imalo bolje prati vanjsku politiku ili sveukupnu političku situaciju u Europi i
svijetu svjestan da politički spektar polako, ali sigurno klizi sve više u
desno i Europa kao da se ponovno počinje zatvarati i raspadati u male,
zatvorene, samodostatne nacionalne zajednice koje za svoje neuspjehe krive neke
druge, ipak je ovo situacija za koju je gotovo nemoguće povjerovati da se doista događa. Također, siguran sam da priča o glavnom protagonistu Peteru (iako imamo
tu još nekoliko sporednih likova, odnosno njegovih najvjernijih suradnika od
kojih jedan izgleda kao da ima 15 godina, što ga ne sprječava da zapovjeda
četom u kojoj su i tipovi od 40 ili 50 godina koji ga bespogovorno
slušaju) nije slučajno napravljena tako da podsjeća na priču o usponu Hitlera. Jasno
da usporedbe između njegovih zloglasnih paravojnih SA trupa koje su se
uzdigle 20-ih i 30-ih godina s ovim kinder nacijima možda jesu preteške i
preuveličane, no sličnosti u svakom slučaju postoje.
Posebna je
sličnost između Petera, koji je definitivno vrlo opasan i manipulativan tip i
voli sebe i svoje društvo predstavljati kao nešto bezazleno, s Hitlerom, a kako
film ide kraju ta sličnost postaje sve očitija. Tako si pred sam kraj filma
Peter i slaže frizuricu kakvu je nosio Hitler, a zadnja scena izgleda kao da je
precrtan jedan od Hitlerovih govora, dok junaku ovog filma fale samo oni
smiješni brčići da bi bio isti svoj idol. Uz to što je tematika i više nego
zanimljiva i što je ovaj film zbilja važan i relevantan s obzirom na današnju
političku situaciju u svijetu, najviše me začudilo što su ti kinder naciji
autoru dopustili da prikaže sve to što rade i predstavi ih u nimalo lijepom
svjetlu. No, kao što kaže sam Peter, loš PR ne postoji jer je svjestan da bi i
ovaj film mogao biti sredstvo za privlačenje novih regruta u njegovu paravojsku
koja se u međuvremenu preobličila i u političku stranku. Ja se iskreno nadam da
će ovaj film biti i poziv nekom slovačkom lugaru, vatrogascu ili policajcu da
ih pošprica vodom i rastjera kad ih sljedeći put susretne negdje u šumi. A tko zna, možda je to već netko i učinio.
Primjedbe
Objavi komentar