WITHNAIL & I (1987,GBR) - 8/10

"Withnail i ja" i danas se svrstava u krug kultnih britanskih filmova, a iako je to jedan od onih filmova koji su u međuvremenu možda malo i pali u zaborav, riječ je o farsičnoj crnoj komediji ili bolje rečeno tragikomediji koju je Bruce Robinson snimio prema vlastitom životu potkraj 60-ih godina prošlog stoljeća. Baš kao i junaci ovog filma, nezaposleni glumci i socijalni slučajevi Whitnail i Marwood, koji se nadaju da će se probiti u svijetu glume, tijekom 60-ih i početkom 70-ih živio je i sam Robinson. I dok je notornog alkoholičara Whitnaila, arogantnog narcisoidnog tipa zamislio prema svom cimeru, Marwood ili "ja" zapravo je sam Robinson, a njihov zajednički život u trošnom stanu u londonskom Camdenu koji je trajao nekoliko godina, za potrebe filma sažeo je u samo nekoliko tjedana.

Ova dva tipa po cijele dane se opijaju u trošnom socijalnom stanu u Londonu (koji podsjeća na stan iz također kultne britanske serije "Šljam"), a jedini tko ih u tom stanu posjećuje je diler. Kako takav život prepun profesionalnih odbijenica i nerealiziranih ambicija, a prepun alkohola i droga nakon nekog vremena za obojicu postane neizdrživ, oni odluče otići na odmor na selo, gdje će razmisliti o budućnosti i smisliti tako dalje. Sva sreća pa je tu Withnailov bogati stric Monty, koji ima vikendicu negdje selu i kad im on da ključeve, avantura koja na prvu djeluje da bi mogla biti britanska verzija "Straha i prijezira u Las Vegasu" može početi. Naravno, jednom kad dva gradska tipa, koji si sami ne znaju skuhati ni kavu, stignu u selo, taj će se odmor pokazati kao potpuna noćna mora i prava katastrofa za obojicu. No, ta će katastrofa biti popraćena i brojnim nevjerojatno urnebesnim situacijama.

Ovaj film ne samo da je u Velikoj Britaniji dostigao kultni status, već je po njemu osmišljena i jedna alkoholna igrica u kojoj akter mora popiti sve ono što je Whitnail popio u filmu. A to je igrica samo za iskusne igrače jer onaj koji se na nju odluči u sebe mora uliti devet i pol čaša crnog vina, tri deci cidera, čašicu ruma, dvije i pol čašice ruma, šest čaša sherryja, 13 čašica viskija i tri deci piva. Što je najbolje od svega, Richard E. Grant, britanski glumac kojem je ovo bila prva uloga jedan je od onih tipova koji uopće ne podnose alkohol. No, Robinson ga je natjerao ne samo da skine dosta kilograma kako bi doista i izgledao kao siromašni alkoholičar, već i da se mora napiti kako bi potom osjetio i mamurluk te kako bi to konstatno stanje između opijenosti i mamurluka mogao i uprizoriti.

"Withnail i ja" jedan je od onih filmova koji odišu tipičnim britanskim crnim humorom i unatoč tome što je snimljen sredinom 80-ih godina, on doista i izgleda kao da je napravljen potkraj 60-ih, kad mu se radnja i odvija. Uvrstio je Britanski filmski institut ovaj film i u listu 30 najboljih britanskih filmova svih vremena, a lik Withnaila i danas je jedan od omiljenih među britanskom publikom. To uopće ne čudi jer je to i do danas jedna od najboljih Grantovih uloga i način na koji je on uspio personicifirati tog teatralnog funkcionalnog alkoholičara stvarno je genijalan. Što je najbolje od svega, Robinson je ovu priču napisao još 1969. godine, no trebalo je proći gotovo dva desetljeća da je uspije i realizirati. Jedan od producenata filma bio je i gitarist "Beatlesa" George Harrison, kojeg je ova urnebesna priča potpuno oduševila i čija je producentska kuća osigurala polovicu budžeta za snimanje filma. 

IMDB LINK