Za snimanje
ove neskrivene političke satire trebalo je u to vrijeme, potkraj 60-ih, imati
jako puno hrabrosti u komunističkoj Mađarskoj, a iako je "Svjedok"
financiran uz podršku tadašnjih vlasti i cenzora koji su brižno motrili što se
snima, na premijeru je u Mađarskoj morao čekati više od desetljeća. Premijeru
je ova nevjerojatno duhovita komedija, koja je i danas više nego aktualna,
imala tek na festivalu u Cannesu 1981. godine, poslije čega je prikazana i u
Mađarskoj. Ovaj film danas uživa kultni status u Mađarskoj i smatra ga se
jednim od najvažnijih filmova u povijesti te zemlje, a u njemu se na nimalo
skriven način kritizira i sprda komunistički režim u susjednoj nam zemlji
krajem 40-ih i početkom 50-ih godina.
"A
tanu", kako se naziva ovaj film u originalu, možda je i najbolja satira na
račun komunizma koju sam ikada imao priliku vidjeti i stvarno nimalo ne čudi
što je godinama film držan u ladici. Jer Bacso je na fascinantan i nevjerojatan
način prikazao sve ono što ne valja u takvim totalitarnim sustavima i kako je
staljinistički režim bio pogrešan iz razloga jer su na vodećim pozicijama bili
potpuno nekompetentni i nesposobni ljudi. Radnja je smještena u razdoblje koje
se u Mađarskoj po tadašnjem šefu komunističke partije Matyasu Rakosiju naziva
Rakosijevom erom. On je od 1949. do 1956. godine bio apsolutni vladar Mađarske,
koju je pokušao urediti po uzoru na Staljina i njegov Sovjetski savez. Za
vrijeme njegove vladavine više od 350 tisuća mađarskih intelektualaca je bilo
proganjano, a iako je 1953. godine čelnu poziciju načelno prepustio Imreu
Nagyju i dalje je ostao generalni tajnik mađarske partije. Upravo je Rakosi bio
jedan od onih koji su zazivali sovjetske tenkove kako bi se obračunali s
Nagyjevim "desničarskim devijacijama", a to se i dogodilo 1956.
godine.
U središtu
priče ovog filma je prostodušni čoban Jozsef Pelikan, koji s brojnom obitelji
skromno živi u mjestašcu na obali Dunava. Pelikan, koji je za vrijeme II
svjetskog rata bio aktivan član partije u borbi protiv nacista, u problemima će
završiti kad ga uhvate kako je ilegalno u podrumu kuće zaklao svinju kojom je
planirao prehraniti obitelj. Kako je to bilo vrijeme kolektivizacije, on je
svinju morao prijaviti i podijeliti, no zbog nestašice je na svojoj koži
osjetio da ta distribucija baš i nije funkcionirala. Netko je čovjeka cinkao da
je na crnjaka zaklao i rastrančirao svinju, a ubrzo je Pelikan zbog tog
stravičnog zločina završio u zatvoru. No, ubrzo su komunistički aparatčici
prepoznali Pelikanov potencijal i smjestili ga na važnu poziciju, bez obzira
što ih je on upozoravao da je potpuno nekompetentan za nju i da je on samo
priprosti čoban. Uskoro će Pelikan na svojoj koži saznati da uopće nije bitno
što je istina i što je sam vidio, već je prava istina ono što mu netko kaže da
je vidio.
Tako će u
sljedećih nekoliko godina Pelikan biti premještan s pozicija kao što su
direktor bazena, direktor instituta za uzgoj naranči, direktor zabavnog parka u
zatvor i van, da bi na kraju bilo procjenjeno da je on savršeni svjedok u
montiranom procesu protiv dojučer vodećeg partijskog funkcionera koji je pao u
nemilost. "Svjedok" je i danas i više nego aktualan film i komedija
apsurda kakva se rijetko može pronaći. Iako je, srećom, komunistički
eksperiment sovjetskog tipa odavno postao povijest, ovaj je film i dalje i više
nego aktualan jer po nekim pitanjima puno se i nije promijenilo. I dalje je na
snazi stranački sustav klimavaca koji po vlastita mišljenja moraju ići u
središnjice, uhljebničkog sustava u kojem su sposobnost i kompetentnost za
određenu poziciju potpuno nebitni, već je bitna isključivo stranačka i rođačka
pripadnost. Vrhunsku ulogu kao Pelikan ostvario je legendarni mađarski glumac
Ferenc Kallai, a mnogi citati iz "Svjedoka" uskoro su uspjeli ući u
svakodnevni život brojnih Mađara.
Primjedbe
Objavi komentar