Konačno i jedan hrvatski film nakon kojeg ni u kojem slučaju ne biste
smjeli pasti u depresiju, jedne simpatične romantične humorne drame smještene
negdje na jadransku obalu (na Korčulu, ako sam uspio dobro zapamtiti), a
"Aleksi", koji je najavljivan i kao prvi hrvatski film za
"milenijalce" (što god to značilo) je film koji nosi vjerojatno najbolja
hrvatska glumica mlađe generacije Tihana Lazović. Lako je za pretpostaviti da
je Tihana glavna protagonisica po imenu Aleksi, 28-godišnjakinja koja se nakon
lutanja svijetom vraća u roditeljsku kuću na nekom od dalmatinskih otoka. I
nije Aleksi pretjerano oduševljena što se vraća kući te se nada da neće ondje
ostati predugo pošto je poslala aplikaciju na akademiju u Berlinu. Jednako
koliko su njeni roditelji, vlasnici krasnog vinograda, vinarije i starinske
kućerine, oduševljeni što nakon tko zna koliko vremena vide svoju jedinicu,
toliko nju sve smeta i sve joj ide na živce.
Uživa Aleksi u provociranju roditelja i inaćenju, očito je riječ o
djevojci koja ni sama ne zna što hoće od života, a zna jedino da ni u kojem
slučaju ne misli živjeti u malenom, izoliranom mjestu i baviti se
vinogradarstvom. No, kako je očigledno da je ostala bez novaca, Aleksi je
osuđena određeno vrijeme provesti na otoku, a to će vrijeme ova slobodoumna,
ali i razmažena djevojka, kojoj je nevjerojatno dosadno i ne zna što će sa sobom
po cijele dane, iskoristiti za zavođenje nekolicine muškaraca. Upustit će se
ona tako u neobavezne veze i s američkim turistom Christianom, starijim
slovenskim bogatašem Tonijem te lokalnim glazbenikom Goranom. Svi su ti tipovi
posve različiti i svima njima privući će je drukčiji interesi, no ono što će za
Aleksi biti kratkotrajne ljetne avanture, ovim muškarcima predstavljat će nešto
više.
Bio je ovo i debitantski dugometražni film Barbare Vekarić, koja je i
sama napisala scenarij, a definitivno najzanimljivije u ovom filmu je što su
potpuno zamijenjene uloge u odnosu na nešto što bismo možda očekivali. Nema
ovdje tradicionalnih preplanulih galebova u vrućim gaćicama koji vrebaju
Čehinje i Šveđanke, već je ovdje tu ulogu preuzela jedna djevojka. Sama pomisao
na to vjerojatno će natjerati puritance i konzervativce da izmole dvije
zdravomarije i tri očenaša jer kako jedna žena smije zavoditi tipove, no ovo da
je Aleksi "galebarica" ipak ne treba doslovno shvatiti. Nije ona
pomutila pamet svim tim tipovima jer skuplja trofeje kako njezin stari oglavine
muflona, već se sve to događa jer je ona naprosto ona. Takva je po prirodi,
mlada, zgodna, ni sama još nije načisto što bi od života, provocira, izaziva, a
baš kao što žene često znaju padati na problematiče i nesređene tipove, ista je
situacija i kad se zamjene uloge. Sve te njene osobine kao da imaju magnetsku
privlačnost, a to što Aleksi ništa ne shvaća ozbiljno i kao da se trudi da joj
život postane sve kaotičniji i nesređeniji, to ustvari i nije njezin problem.
Primjedbe
Objavi komentar