Kad
neki filmaš ima tu čast da mu gotovo svaki film koji snimi
premijeru ima na vjerojatno najcjenjenijim i najvažnijim festivalima
kao što su Cannes ili Venecija, onda je definitivno riječ o
ozbiljnom igraču. Kineski autor Zhangke Jia to definitivno i jest, a
najbolja potvrda tome su Zlatni lav iz Venecije iz 2006. godine za
film "Still Life", dok je 2013. godine u Cannesu dobio
nagradu za najbolji scenarij za svoj do sada najbolji film "Touch
of Sin". Njegovi filmovi redovito se prikazuju u glavnom,
natjecateljskom programu svih tih važnih festivala, a 2018. godine u
Cannesu je premijerno prikazan i njegov posljednji film "Ash Is
Purest White". Svim filmovima ovog autora (barem onima koje sam
imao priliku gledati) zajedničko je da kroz njih na prilično
kritičan način promatra i moderno kinesko društvo, društvo koje
je u posljednjih dvadesetak godina doživjelo nevjerojatne promjene,
a Jia posebnu pažnju posvećuje ljudima koji se i nisu uspjeli snaći
u novim okolnostima.
Takva
je situacija i u "Ash Is Purest White", neobičnoj i
netipičnoj, fragmentarnoj romansi u kojoj pratimo sudbinu dvoje
ljubavnika u razdoblju od 16 godina. Qiao (Tao Zhao) i Bina (Fan
Liao) upoznajemo 2001. godine kao relativno mladi par kojem se
smiješi svjetla budućnost. Kina upravo doživljava tranziciju, a
Bin je ono što bi se u Hrvatskoj nazvalo uspješni poduzetnik. On je
desna ruka nekadašnjeg šefa kriminalne organizacije, koji se uspio
obogatiti u tranziciji iz komunizma u kapitalizam, a u međuvremenu
je tako stečeni novac uspio i oprati te je danas ugledni novovalni
poduzetnik. Bin i Qiao su nerazdvojni i oni su svojevrsna kineska
zlatna mladež. On je gotovo pa nedodirljiv, moćan je, no kako je
očito i ta linija između uspješnog poduzetnika i kriminalnog
mastermajnda toliko tanka da je nevidljiva, tako su se i na njegovog
šefa namjerili neki novi banditi. Ubrzo će im se na meti naći i
Bin, a nakon jednog događaja njegov i život njegove drage potpuno
će se promijeniti i usmjeriti ih u potpuno drugom smjeru.
Priča
o ovo dvoje ljudi kroz nekoliko fragmenata vodi nas sve do
sadašnjosti, odnosno 2017. godine, kad je film i sniman, a obrnuto
proporcionalno od munjevitog razvoja Kine, koja je sa svakom novom
scenom sve izgrađenija i sve užurbanija, ovo dvoje ljudi kao da
propada. Kako se Kina razvija i kako se mijenjaju okolnosti, tako
Qiao i Bin upadaju u sve ozbiljnije probleme i njihova ljubav će se
više puta naći na ozbiljnoj kušnji. Dok su na početku filma oni
bili glamurozni par ljudi sa svjetlim budućnostima, moćni ljudi
krcati novcem, kako vrijeme prolazi, situacija će se za njih oboje
drastično početi mijenjati na gore.
Definitivno
je Jia snimio još jedan vrijedan, duboko promišljen, a istovremeno
i vizualno izuzetan film s kojim je obišao festivale po cijelom
svijetu, no "Touch of Sin" za mene i dalje ostaje njegovo
ultimativno remek-djelo. No, filmovi autora kao što su Jia za mene
su posebno fascinantni jer nude jedan zanimljiv i drukčiji pogled na
najmnogoljudniju zemlju svijeta koja je u kratkom roku doživjela
nevjerojatne promjene. Odličan je to pogled iznutra na jedan svijet
o kojem ne znamo baš previše dok slušamo i čitamo priče o
nevjerojatnom gospodarskom rastu Kine i svijet koji se potpuno
razlikuje od našeg svijeta. A ujedno vidimo da je i vrlo blizak jer
priče autora kao što su Jia potpuno su univerzalne i mogu se vrlo
lako precrtati na druge krajeve svijeta. "Ash Is Purest White"
možda i nije Jiain najbolji film, no definitivno je to film koji
vrijedi pogledati.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar