Blaze Foley
jedan je od onih glazbenika za koje je, pretpostavljam, malo tko čuo, no za
ovog country trubadura koji je ubijen 1989. godine čuo je poznati američki glumac
Ethan Hawke. Ne samo da je za njega čuo, već mu se njegov život učinio dovoljno
zanimljivim da o njemu snimi biografski film opravdavajući svoju odluku time da ne
zaslužuju samo celebrityji da se o njihovim životima snimaju filmovi, a to je odluka koju u potpunosti potpisujem. Foley
definitivno ne spada u kategoriju celebrityja i Hawke je snimio film koji je
čisti antipod blještavih sladunjavih spektakla o stvarnim ili fikcionalnim
glazbenicima koje smo mogli gledati posljednjih godina. "Blaze" je
iskrena, suptilna
i nekako umirujuća priča o čovjeku koji definitivno nije bio zvijezda, no to
ovom autodestruktivnom gitaristu / pjevaču nikada i nije bila želja.
Upravo to je
i prvi razlog zašto mi se ovaj film toliko i svidio. Konačno priča o čovjeku
koji potpuno odudara od imidža zvijezde i koji je uživao u svojoj prosječnosti,
iako daleko od toga da Blaze (pravim imenom Michael David Fuller) nije želio da
ljudi čuju njegovu glazbu. Od imidža zvijezde Blaze je odudarao i fizički jer
je od ranog djetinjstva šepao pošto mu je jedna noga bila kraća od druge, a u
kasnijoj fazi karijere imao je bradu toliko dugačku da bi mu na njoj
pozavidjeli i članovi ZZ Topa. Iako ne mogu reći
da je country vrsta muzike koju inače slušam, u ovom slučaju čak mi je i
pasala, a jako dobar posao u ulozi Blazea odradio je malo poznati country
glazbenik Ben Dickey, kojem je ovo bio i prvi glumački izlet i odmah je dobio
nagradu za najboljeg glumca u Sundanceu.
Scenarij za
ovaj film skupa je s Hawkeom napisala Sybil Rosen, Blazeova supruga, koja je i
odglumila epizodnu ulogu svoje majke, a u epizodama se uz Hawkea pojavljuju i
neke poznate face kao što su redatelj Richard Linklater, Sam Rockwell i Steve
Zahn te legendarni country pjevač i glumac Kris Kristofferson, koji je
utjelovio Blazeovog oca. Inače, Blazea je s nepunih 40 godina ustrijelio sin
njegovog prijatelja s kojim se glazbenik sukobio jer je ovaj pokušao ukrasti
očevu veteransku penziju, a tu tužnu činjenicu praktički i saznajemo na početku
ovog filma. Hawke je priču o ovom trubaduru koji se nije odvajao od svoje
gitare i prošao je sve rupčage od istoka do zapada ispričao kroz eliptičnu
naraciju.
Tako u
početku priču o Blazeu kroz radio emisiju otkriva njegov prijatelj i poznati
country glazbenik Townes Van Zandt, dok paralelno pratimo i Blazeov život
otkako je 1975. u umjetničkoj komuni u Georgiji upoznao Rosen i počeo se
ozbiljnije baviti glazbom. Ovo ozbiljnije treba shvatiti uvjetno jer Blaze što
zbog svog karaktera, što zbog problema s alkoholom nikada i nije uspio
ostvariti veću karijeru iako je, vidjet ćemo, priliku za to imao. No, alkohol,
društvo i autodestruktivno ponašanje stavio je na prvo mjesto te je propustio
priliku za možebitnu slavu i novac. No, to ovog čovjeka, ako je vjerovati
Hawkeovom filmu, i nije pretjerano zanimalo. Moglo bi se opisati Blazea kao
svojevrsnog nesretnog larpurlartista, čovjeka koji je živio samo radi svoje
glazbe i kojeg je jedino glazba zanimala. Kad bi svirao u rupčagama po srednjem
zapadu i zapadu Blaze bi često ulazio u sukobe s publikom jer ne bi pažljivo
slušala nastupe koje bi obično začinjavao pijanim trabunjanjem i
filozofiranjem. Bio je Blaze jedan od onih ljudi koji su sami sebi najveći
neprijatelji, klasični američki renegade, odnosno otpadnik, koji nije mogao
funkcionirati u društvu, no nije mogao ni bez njega. Kao ni bez svoje voljene
Sybil, koju je od sebe otjerao svojim lutalačkim životnim stilom.
Primjedbe
Objavi komentar