Dogurala
je ova crnohumorna krimi drama snimljena prema stvarnim osobama i
stvarnim događajima do tri nominacije za Oscara (Melissa McCarthy za
najbolju glavnu glumicu, Richard E. Grant za najboljeg sporednog
glumca te Nicole Holofcener i Jeff Whitty za adaptirani scenarij), a
u njoj pratimo neslavnu epizodu iz života američke književnice Lee
Israel (McCarthy). Teško da ovu spisateljicu itko pamti po njezinim
literarnim uspjesima, iako je svojedobno, kako sama i naglašava u
filmu, imala i jednu uspješnicu na listi New York Timesovih
bestselera. Sada je, odnosno 1991. godine, kad je smještena radnja
ovog filma, ona u potpunoj stvarateljskoj blokadi, ništa pametnog
već godinama nije napisala te je osim u financijskim, ona
i u ozbiljnim problemima s alkoholom.
Lee
je žena u pedesetim godinama prilično teškog karaktera, ogorčena,
jedan od onih mizantropskih tipova koji više od društva ljudi uživa
u društvu svoje prastare i bolesne mačke. Naravno da joj njezin
karakter, ali i pojava otežavaju okolnosti i njena agentica joj ne
želi ili ne može osigurati predujam za sljedeću knjigu, biografiju
zvijezde vodvilja i filma iz prve polovice 50-ih godina prošlog
stoljeća, Fanny Brice. S obzirom da je riječ o zvijezdi koju su u
međuvremenu već gotovo svi zaboravili, agentica smatra da bi za Lee
bilo bolje da se posveti nekom drugom materijalu, no Fanny Brice ipak
će se za Lee pokazati kao zlatna koka. Jer kopajući po arhivima,
ona će pronaći pismo nekadašnje zvijezde, a kad ga uspije prodati
kolekcionarima i shvati da u Americi postoji relativno velik broj
ljudi koji su spremni platiti solidan novac za takve memorabilije,
upalit će joj se lampica.
Paralelno
s tim u ovom filmu koji je naslov dobio po autobiografskoj knjizi
same Israel, a ta je knjiga pak naziv dobila prema jednoj rečenici
iz pisma još jedne davno zaboravljene zvijezde, književnice i
pjesnikinje Dorothy Parker, pratimo i neobično prijateljstvo Lee s
britanskim ekscentrikom i alkoholičarem Jackom Hockom. I on je, baš
kao i Lee, svojevrsni društveni otpadnik koji se već desetljećima
klošari po New Yorku i preživljava na razne načine, a osim što ih
oboje veže ljubav prema alkoholu i mržnja i ogorčenost prema
ostatku svijeta, oboje su već i ljudi u ozbiljnim godinama koji gaje
simpatije prema vlastitom spolu. Tako će jedna već ostarjela i
usamljena lezbijka i jedan ispijeni, alkoholom i drogama uništeni
homoseksualac postati kreatori jedne od najvećih prijevara u 20.
stoljeću.
Unatoč
tome što su oba glavna lika naizgled odbojni, čangrizavi,
zajedljivi i ogorčeni tipovi, potpuno neprilagođeni društveni
otpadnici koji teško funkcioniraju u društvu, i Lee i Jack iznimno
su zahvalni likovi jer u svojoj iritantnosti čak postaju i
simpatični. Oboje glavnih glumaca odradilo je jako dobar posao te je
debeljuškasta McCarthy, koju smo do sada obično navikli
gledati u više-manje poluimbecilnim komedijama, potvrdila da je
ozbiljna glumica, samo kad joj se da prilika. No, s obzirom da se
fizičkim izgledom baš i ne uklapa u ideal-tip holivudske dive
pitanje je hoće li i koliko će još biti takvih prilika ili će se
opet zagubiti u stereotipnim ulogama debeljuca u bezveznim
filmovima. Richard E. Grant je pak posebna priča. Ovaj osebujni
Britanac naslagao je već više od stotinu uloga u filmovima i
serijama, no ovo mu je možda bila i jedna od najboljih još od
debija u kultnom "Withnail and I" krajem osamdesetih. Uloga
u ovom filmu čak pomalo i podsjeća na legendarnu ulogu Withnaila i
očito je da ovakvi ekscentrični, teatralni tipovi najbolje
odgovaraju njegovom karakteru i u ovakvim ulogama Grantov beskonačni
talent najbolje dolazi do izražaja.
Primjedbe
Objavi komentar