Svijet
pripada umjetnicima i odmetnicima, svi ostali moraju raditi da bi preživjeli,
kaže u jednom trenutku ove biografske krimi drame Ramon (Chino Darin) svom
kompanjonu u zločinu Carlosu (debitant Lorenzo Ferro), prije no što se ovaj
dvojac zaputi u još jednu u nizu oružanih pljački u Buenosu Airesu početkom 70-ih
godina prošlog stoljeća. Lako je za pretpostaviti da "Anđeo" nije
film o umjetnicima, već o čistokrvnim odmetnicima, iako ima ovaj film i
umjetnički štih, a argentinski filmaš Luis Ortega snimio je filmo o možda i
najpoznatijem serijskom ubojici u povijesti Argentine, čovjeku po imenu Carlos
Robledo Puch, koji je i danas iza rešetaka i smatra ga se čovjekom s najdužim
zatvorskim stažem u povijesti Argentine.
"Anđeo
smrti" ili "Crni anđeo" kako su mediji nazivali ovog ubojicu,
fizički je prilično odudarao od onoga kako obično zamišljamo da bi neki
psihopatski manijak trebao izgledati. Carlos je dolazio iz relativno situirane
obitelji srednje klase, a isticao se i svojim fizičim izgledom. S
dugom kovrčavom plavom kosom, dječačkim, pomalo feminiziranim izgledom,
ovaj je tip već kao tinejdžer započeo svoj kriminalni put. Odmah ga na početku
i upoznajemo kako provaljuje i krade iz kuća u bogatim četvrtima glavnog grada
Argentine, a njegovi roditelji ni ne sumnjaju da im je sin kriminalac. Kako je
često mijenjao škole, tako se i sudbonosni susret s partnerom u zločinu, ranije
spomenutim Ramonom, dogodio u srednjoj strukovnoj školi. Pošto su i Ramonovi
roditelji bili kriminalci, Carlos se uskoro povezao s tom opasnom ekipom
luđaka, no svojim ponašanjem i djelovanjem sve ih je uspio nadmašiti.
Dobrom se
pokazala odluka što Ortega nije išao snimati klasični biografski film o
sociopatskom ubojici, već je "El Angel" prilično uspješna kombinacija
arta i žanrovskog filma. Svojim filmom Ortega kako da je dodatno želio
naglasiti kontrast između njegovog nježnog, dječačkog izgleda, na račun kojeg
se obično i izvlačio iz problema s njegovim mračnim, psihopatskim manijakalnim
karakterom. Vrlo brzo postaje jasno da se iza fasade anđelčića, koji je prema
viđenom bio i mladić potisnutih homoseksualnih sklonosti opsjednut svojim
partnerom u zločinu, skriva pravi vrag bez ikakvih osjećaja i empatije, kojem
životi ljudi ne znače apsolutno ništa. U ovom slučaju čak i nije toliko
težište na tome tko je Carlos zapravo bio i što ga je tjeralo da čini sve te
gadosti, što je prilično čest slučaj u sličnim filmovima, već se naglasak
upravo stavlja na suštu suprotnost između izgleda i ponašanja i kako nečiji
fizički izgled često može navesti ljude na potpuno pogrešno poimanje neke
osobe.
Kako je
radnja smještena u Argentinu početkom 70-ih u razdoblje kad je na vlasti bila
vojna hunta, set-up je odličan, a producenti filma bila su i braća Pedro i
Agustin Almodovar. Sjajan je i soundtrack koji se uglavnom sastoji od poznatih
rock hitova s kraja 60-ih ili početka 70-ih, ali u obradama na španjolskom, a
bio je ovaj film i argentinski kandidat za Oscara, no nije ušao u krug nominiranih
filmova. Premijerno je "El Angel" prikazan u Cannesu u programu
"Un Certain Regard", a bio je i kandidat za nagradu Goya u kategoriji
najboljeg latinoameričkog filma. Kad je riječ izbor za argentinski film godine
odnosno Premios Fenix Awards, imala je ova biografska arty crnohumorna krimi
drama šest nominacija, a potvrdio ju je samo debitant Lorenzo Ferro u
kategoriji najboljeg glumca.
Primjedbe
Objavi komentar