Kad
sam vidio tko je režiser ovog filma, a riječ je o tipu imena Mark
Steven Johnson, malo je nedostajalo da odustanem od gledanja ove
krimi komedije čija je radnja smještena u 1972. godinu. Gospodin
Johnson potpisnik je dva ponajveća treša koja sam ikada gledao,
"Ghost Ridera" u kojem je Nicholas Cage motorist kojem gori
glava, a drugi je "Killing Season" u kojem je John Travolta
nekakav ratni zločinac iz Bosne, dok je Robert De Niro američki veteran koji ga
hvata. Bila su oba ova filma bolna iskustva, gledljiva jedino iz
nekih mazohističkih poriva i zato što čovjek jednostavno ne može
vjerovati da je moguće snimanje tako groznih, jezivih i
katastrofanih, potpuno besmislenih filmova. "Finding Steve
McQueen" srećom pa ne spada u tu kategoriju ultimativnog treša,
štoviše, čak je to i simpatična krimi komedija, no Mark Steve
Johnson opet se potrudio glavnu ulogu povjeriti još jednom izrazito
iritantnom mi tipu.
Taj
tip je Travis Fimmel, australski glumac zbog kojeg sam između ostalog nakon prve
sezone prestao gledati kvazipovijesni seriju "Vikinga", a
nastavio se Fimmel jednakim žarom prenemagati i u ovom filmu. Očito
Johnson ima problem da ne zna ili ne može od svojih glumaca izvući
da djeluju prirodno ili normalno, možda ih čovjek potiče da budu
takve karikature, tko će ga znati, no tog Fimmela jednostavno ne
mogu prožvakati. A Fimmel je ovdje Harry Barber, sitni lopov iz
gradića u Ohiju, koji je opsjednut poznatim američkim glumcem
Steveom McQueenom, što i ne čudi jer je radnja filma smještena u
1972. godinu, u vrijeme kad je McQueenova slava bila na vrhuncu. Na
vrhuncu je tada bio i američki predsjednik Richard Nixon, koji će
ubrzo morati odstupiti zbog afere Watergate.
Barber
se trudi i fizički izgledati poput McQueena, stalno je u problemima
jer učestalo krade brze aute kakve McQueen vozi u svojim filmovima,
a dodatno će u probleme upasti jer je njegov ujak Enzo (William
Fichtner) ne samo vlasnik radionice u kojoj je Barber zaposlen, već je i šef
bande pljačkaša banaka. Nakon što Enzo dobije informaciju da se u
ne posebno čuvanoj banci u Kaliforniji skriva Nixonov crni fond
vrijedan 30 milijuna dolara, lako je za pretpostaviti da će se
odlučiti baciti u akciju. Okupit će Enzo ekipu bandita, u kojoj će
uz Barbera biti i njegov brat, vijetnamski veteran i još nekolicina
najblaže rečeno osebujnih tipova za koje bi čovjek teško
povjerovao da mogu opljačkati i lokalnu čevapđinicu. No, bez
obzira što ova banda djeluje prilično nesposobno, krenut će oni u
ovu akciju, a za petama će im cijelo vrijeme biti inspektor FBI-ja
Howard Lambert (Forest Whitaker).
Već
u uvodnoj špici saznajemo da je snimljen ovaj film po istinitim
događajima i da je ovo društvance doista i postojalo, no ne treba
sumnjati da je mnogo toga ovdje dramatizirano. Definitivno je imala
ova priča i puno više potencijala i u svakom slučaju se iz ove
priče moglo izvući i nešto više, no i ovako je "Finding
Steve McQueen" solidna krimi komedija koja ni u ludilu ne
spada u vrh "heist" filmova, no isto tako ne ide u istu
rečenicu s gore spomenutim užasima koje je Johson ranije snimao.
Primjedbe
Objavi komentar