Luigi
Pirandello jedan je od najvećih talijanskih pisaca prve polovice 20. stoljeća i
za svoje je romane, drame, kratke priče, pjesme i novele 1934. godine dobio i
Nobelovu nagradu za književnost, a u svojim djelima često je opisivao i rodnu Siciliju. Što je najbolje od svega, Pirandello se rodio u malenom selu
koje se nazivalo Cavusu, a u mjestu je oduvijek vladala legenda da je taj naziv
izveden iz grčke riječi Kaos. Ta legenda o nazivu sela poslužila je i kao
inspiracija vjerojatno najpoznatijoj talijanskoj filmskoj braći, Paolu i
Vittoriu Tavianiju, autorima čija su najpoznatija djela kao što su «Ja sam bog,
otac» ili «Noć svetog Lovre» smještena u ruralne, odnosno pasivne krajeve
Italije. Scenarij za ovaj film Tavianiji su napisali upravo prema kratkim
pričama Luigija Pirandella i sastoji se ovaj film od četiri kratke priče koje
bi najjednostavnije bilo opisati kao legende i mitove talijanskog juga odnosno
Sicilije iz druge polovice 19. stoljeća.
I legende su
to koje se mogu pronaći gotovo u svim krajevima Europe, a sve one povezala su
braća Taviani s razdobljem kad je počela masovna emigracija iz Italije prema
Americi. Upravo je talijanski jug, posebno Sicilija bio kraj iz kojeg se
masovno iseljavalo, a bilo je to potpuno ruralno područje u kojem su ljudi i
polovicom 19. stoljeća živjeli gotovo jednako kao i stoljećima ranije. Braća
Taviani najpoznatiji su po svom naturalističkom prikazu života u ruralnim i
pasivnim dijelovima svoje zemlje, a ovdje su dodali i notu magičnog realizma.
Tako u prvoj priči imamo majku koja nikako ne uspijeva prežaliti odlazak svog
najstarijeg sina u Ameriku, u drugoj imamo priču o vukodlacima, u trećoj
komičnu štoriju o veleposjedniku koji je poželio imati najveću posudu za
maslinovo ulje na svijetu, a u četvrtoj crnohumornu povijesticu o problemima
oko sprovoda zbog kojeg su umalo zaratili veleposjednici i siromašni seljaci.
Za kraj, tu je i epilog, a sve to nadgleda vrana kojoj je skupina vagabunda
odmah na početku filma oko vrata stavilo zvonce i ona najavljuje svaku priču.
Tavianiji su jako dobro bili svjesni važnosti lokacije i scenografije za svoje
filmove, a te lokacije u «Kaosu» i više su nego impresivne. Mjesta na kojima su
snimali doista oduzimaju dah, a uz nevjerojatnu fotografiju te glazbu Nicole
Piovanija ovaj film definitivno se može svrstati u jedan od vizualno
najimpresivnijih ostvarenja svih vremena.
Primjedbe
Objavi komentar