Chiwetel
Ejiofor britanski je glumac podrijetlom iz Nigerije kojeg se
vjerojatno najbolje sjećamo po glavnoj ulozi u "12 godina
ropstva" Stevea McQueena, no nanizao je on još dosta dobrih uloga u zanimljivim
filmovima, a sada se predstavio i kao potentan scenarist i redatelj.
Njegov scenarističko - redateljski debi (ako izuzmemo dva kratka
filma) "The Boy Who Hanressed the Wind" premijeru je imao
na Sundance film festivalu, no već i prije ga je otkupio Netflix, a
riječ je o jednom od onih inspirativnih filmova snimljenih prema
istinitim događajima koje je jako teško ne voljeti. Nevjerojatna
priča o dječaku sa sela iz afričke države Malavi po imenu William
Kamkwamba koji je zahvaljujući svojoj inteligenciji i sposobnosti
uspio zauzdati prirodu, topla je, emotivna, feel-good priča na koju
je teško ostati hladan. Unatoč tome što je jasno da je ovo film
kojim se podilazi osjećajima publike.
Bez
obzira na to, Ejiofor je ovom toplom dramom uspio kupiti i mene, bez
obzira što je kompletna priča ovdje predvidiva, pomalo
melodramatična i od samog starta je jasno kako će se sve završiti.
Iako već u kratkom opisu filma na IMDB-u stoji da će dječak iz
Malavija spasiti svoje selo napravivši vjetroturbinu nakon što je
čitao o njoj u knjižnici, sve ono što vodi tom poznatom i
predvidivom finišu odrađeno je na razini. Iako nije ovo prvi
film u kojem imamo priliku vidjeti sve užase života u
Africi, svaki puta kao da ostanem šokiran tužnim sudbinama
ljudi koji ondje žive ne puno iznad razine mlađeg kamenog
doba. Gotovo na toj razini je i obitelj Kamkwamba
iz provincijskog dijela države s jugoistoka Afrike.
Ova
obitelj živi od poljoprivrede i uzgoja kukuruza i njezina
egzistencija ovisi o vremenskim prilikama. Kad je godina dobra i
ljetina je barem solidna, oni neće biti gladni, no kad se na poplave
uzrokovane krčenjem i onih rijetkih šuma, nadoveže i suša
biblijskih razmjera, to obično znači probleme. Upravo takva godina
čeka ovu obitelj, koja nema novca ni za plaćanje školovanja
sinu, bistrom i sposobnom tinejdžeru Williamu. Unatoč tome što
mu je zabranjen pristup školi, William će doći na ideju kako
pomoći svojoj obitelji i cijelom selu, no jasno da to baš neće ići
tako lako. Uz samog Ejiofora, koji je odglumio Williamovog oca,
pojavljuju se ovdje prilično nepoznati ili afrički ili
britanski glumci podrijetlom iz Afrike, no njihova uvjerljivost jedna
je od najvećih forci ovog filma.
Iako
je u središtu priče sudbina ove obitelji teško izgovorljivog
prezimena, posredno su prikazani i uzroci zbog kojih se sve
to događa. Iako je nominalno kolonijalizam stvar prošlosti kad je u
pitanju Afrika, dobro znamo da to i nije baš tako i da je,
nažalost, velikim silama i njihovim korporacijama i dalje u interesu
držati ovaj kontinent na razini srednjeg vijeka. Zbog toga se i na
čela država postavljaju tipovi koji rade ono što njima paše,
izazivaju se sukobi, a narod se drži u siromaštvu i gladovanje je
nažalost i dalje ondje normalno stanje stvari. Upravo je
poljoprivreda, i to ona najprimitivnija, kako se u nas radilo valjda
prije stotinu godinu, glavni i jedini izvor prihoda za većinu ljudi
u Malaviju, a i ova priča odlično pokazuje da je u znanju najveća
moć. No, kako do te moći kad su škole rijetkost i nedostupne
su dobrom dijelu ljudi, a vidimo ovdje koliko bi tek minimalno,
elementarno znanje značilo tim ljudima i izvuklo bi ih najgore
bijede. Samo je pitanje je li to uopće interes ili je interes
te ljude držati u neznanju i bijedi pa da moraju ovisiti o
milostinjama i pomoći.
Primjedbe
Objavi komentar