Nije trebalo proći puno vremena pa da vidimo
što je značio veliki uspjeh biografskog filma o Freddieju Mercouryju i grupi
Queen. "Bohemian Rhapsody" zgrnuo je strašnu lovu na kino blagajnima,
pokupio i nekoliko Oscara, a jasno da je to bio jasan mig ne samo ostalim
filmašima, već i drugim bendovima. Iako se dobar dio rock kvazi-biografija kao
što je bio i ovaj film o američkom glam (šljam) metal bendu Mötley Crüe počeo
pripremati i ranije, jasno da je i "The Dirt" odlučio zajahati na
uspjehu "Bohemian Rhapsody" i njegovo stvaranje bilo je gotovo
identično filmu o grupi Queen. Nakon što su Nikki Sixx, Vince Neill, Mick Mars
i Tommy Lee, članovi ovog benda iz Los Angelesa, zajedno napisali knjigu o
svojoj grupi koja je žarila i palila 80-ih, dečki su došli na ideju da
zaslužuju i film.
Dečki su film o samima sebi i snimili te su
sva četvorica bili i producenti "The Dirta" te su, baš kao Roger May
i ostatak družine iz Queena, vjerojatno dobro pazili što će biti u filmu, a što
će se zanemariti. Ne mogu reći da sam posebno dobro upoznat s likom i djelom
ovog benda pošto mi je Mötley Crüe uvijek djelovao nekako ljigavo, a muzika
koju su svirali mi je prilično bezvezna, no ovaj kvartet oduvijek je pratio
glas zločestih dečki te glam, heavy metal američke scene. I posve je očito da
su dečki na to i dalje ponosno pošto su film odlučili natrpati s bezbroj
anegdotalnih situacija s turneja kako bi taj status i opravdali. Živjeli su
Lee, Sixx, Mars i Neill kao prave stereotipne rock'n'roll zvijezde koje su
razbijali hotelske sobe, jebavali sve što bi im se našlo na putu, uništavali se
u drogi i alkoholu do krajnjih granica i na to su dečki očigledno jako ponosni.
Zato i ne čudi da je za pisanje scenarija po
knjizi članova benda izabran Tom Kapinos, čovjek koji je već odavno dokazao da
je u svijetu seksa, droge i rock'n'rolla na domaćem terenu. Upravo je Kapinos
kreator mnogima dobro poznate serije "Californication" s Davidom
Duchovnyjem kao piscem Hankom Moodyjem, a dobro prokušani pristup i stil
Kapinos naravno da ni ovdje nije mijenjao. U "Prljavštini" također
sve vrvi od seksa, droge, alkohola, suludih situacija (poput one u kojoj su
kruovci na turneji s Ozziem Osbourneom pa im tatica odluči pokazati tko je ipak
broj jedan među luđacima i to ušmrkavanjem mrava, a potom i vlastite mokraće
pred mnoštvom ljudi na bazenu) i po tom pitanju ovaj je film doista pristojan
hommage grupi. No, kako su sva četiri člana benda bili producenti, tako se
odlučilo njihovu priču izvesti i kroz četiri perspektive i preko četiri
pripovjedača, koji nas vode kroz život benda od samih početaka pa do vrhunca
slave.
Za redatelja je angažiran Jeff Tremaine,
čovjek koji je režirao praktički sve što je stiglo iz "Jackass"
svijeta, tako da ni njemu nije bio problem u film nabacati što je moguće više
budalaština iz bogate riznice budalaština koje su kruovci izvodili na vrhuncu slave.
No, kad se maknu sve te budalaštine, orgijanje, razbijanje u kokainu, heroinu i
alkoholu, jasno je da je "The Dirt" prilično prazan, bez ikakvog
pokušaja da se zagrebe minimalno ispod površine, baš kao što je bio slučaj s
"Bohemian Rhapsody". Nema tu stvarnog "mesa", već je to još
jedna generička rock-biografija koju je netko usporedio s onim rock -
dokumentarcima o bendovima kakvi su se nekada prikazivali na VH1. Ni glumci
nisu bogznašto i, opet se vraćam na "Bohemian Rhapsody", na prvom
mjestu je bilo da ih se maskira istovjetno kao stvarne članove benda u raznim
fazama karijere, dok im se očito nije ni pokušalo karakternije izgraditi svoje likove i dati im
neku životnost ili uvjerljivost. Naravno da je i "The Dirt" zabavan
film za gledanje, čak povremeno duhovit i igra na nostalgiju publike koja je,
vidjeli smo, željna ovakvih velikih priča o r'nr' zvijezdama, makar ona bila i
ovako jednodimenzionalno, pravo spotovski izvedena.
Primjedbe
Objavi komentar