Ova
norveška horor - komedija pokazala se kao prilično razočaranje, a
nije me oduševilo ovdje ni što je riječ o prilično vulgarnom i
neukusnom, ali nažalost posve neduhovitom humoru. Ideja dvojca Thomas Aske Berg (sam je i odglumio
glavnog junaka) i Fredrik Waldeland možda i nije bila loša
jer imamo glavnog junaka, 33-godišnjeg Vidara koji živi u nekoj
norveškoj vukojebini s mamom i stalno se moli Isusu da ga izbavi i
da mu se nešto uzbudljivo u životu počne događati. No, umjesto
Isusa, njegove molitve čuje netko puno opasniji i Vidara u prilično
gnjusnoj ceremoniji pretvori u pravog princa tame te njih dvojica
uskoro krenu u divlji život po Stavangeru. I parodira se ovdje na
neke puno poznatije i puno uspješnije filmove, prvenstveno na
Jordanov "Intervju s vampirom", a ovaj film slobodno se
mogao nazvati "Intervju s glupim vampirom". Jer kroz
razgovor na kauču s nekim tipom prisjeća se Vidar svojih
dogodovština i svojeg života prije i nakon što je postao vampir,
kada su mu glavne mete za sisanje krvi postale prostitutke. Negdje
sam pročitao da se ovaj film uspoređuje s uspješnom novozelandskom
komedijom "What we do in Shadows" otprije nekoliko godina,
no te komparacije su potpuno nepotrebne jer Vidar je daleko, daleko
slabiji film od ovoga. Također, oni s kršćanskim svjetonazorom
bolje da zaobiđu ovaj na trenutke degutantan film jer će Vidar na
jedan drukčiji način spoznati što znači fraza tijelo Kristovo.
Primjedbe
Objavi komentar