Investitor očigledno nije riječ koja samo u
nas ljudima instantno navlaži gaćice i pretvori ih u spodobe kadre
podnijeti neviđena poniženja samo kako bi koju kunu, euro, dolar ili u ovom
slučaju krunu doveli u svoje mjesto. Mlada švedska filmašica Gabriela Pichler
(majka joj je rodom iz Crne Gore pa zato i ne čudi da se u debitantskom
dugometražnom filmu "Jedi, spavaj, umri" iz 2012. godine pozabavila
problematikom imigranata iz ovih krajeva, a njena majka u tom je filmu
odglumila i jednu od uloga) radnju je svog filma smjestila u provincijski
gradić po imenu Lafors, koji kao pogodno mjesto za izgradnju velikog trgovačkog
centra razmatraju investitori iz Njemačke. Kako bi primamili investitore baš u
njihov gradić, gradski oci odlučili su snimiti promidžbeni filmić o Laforsu,
kojim bi se prikazalo da je ovo idilično mjesto s bogatom industrijskom
poviješću idealno za investitore. No, problem će nastati jer je cijeli godišnji
budžet za propagandu ispucan pa su došli na ideju kako bi lokalna srednja škola
mogla organizirati natječaj i učenici bi film mogli snimiti besplatno.
Ta ideja posebno će se svidjeti dvjema
djevojkama, najboljim prijateljicama Aidi i Dani, imigranticama negdje iz
Turske, Sirije ili Iraka, koje će svojim mobitelima početi bilježiti sve što se
događa u njihovom mjestu. Snimat će prolaznike, same sebe, svoje obitelji,
mlado i staro, domicilno stanovništvo i došljake sa svih strana svijeta koji su
upravo u Laforsu pronašli svoj dom. I preko njihovog truda da snime
stvaran film o mjestu u kojem žive shvatit ćemo koliko se Švedska zapravo promijenila
i da priča koju gradski oci, koji su u međuvremenu negdje uspjeli pronaći lovu
za profesionalnog filmaša, o gradiću poznatom po tradicionalnoj švedskoj
industriji, više to ne drži vodu. Vidjet ćemo da je Lafors zapravo postao pravi
multi-kulti melting pot u kojem žive ljudi svih nacionalnosti, a da je nešto
što oni nazivaju tradicionalna švedska industrija već odavno stvar prošlosti.
Na simpatičan i topao način ova više komedija,
nego drama obrađuje tematiku ne samo imigracije i integracije u zapadna društva,
već i način na koji sami ljudi koji ondje žive gledaju na ta društva. Snimljeni
su "Amateri" u klasičnom dokumentarističkom stilu, koja nerijetko
prelazi u pravu komediju apsurda, a dogurao je ovaj filmić i do četiri
nominacije u izboru za švedski film godine (režija, scenarij, najbolji glumac i
glumica). Tematika je i više nego aktualna, a sam naziv je prilično dvosmislen
jer su potpune amaterke po pitanju snimanja filmova dvije glavne
junakinje, kao i što su gotovo svi glumci koji se pojavljuju ovdje amateri i
neprofesionalci. Amateri u privlačenju investitora su i gradski oci (među
njima i doseljenik iz Indije po imenu Musse, koji zapravo i jedini podržava
djevojke u snimanju svog filma), a na suptilan, simpatičan i dopadljiv način
ovaj se film obračunava i s problemom predrasuda prema strancima u
švedskom društvu.
Primjedbe
Objavi komentar