Nakon što je 1961. godine snimio film «Viridana», provokativnu dramu /
komediju kojom se zafrkavao na račun katoličke crkve, slavni španjolski
nadrealist Luis Bunuel još jednom je napustio domovinu i ponovno se skrasio u
Meksiku. No, da se Španjolske i motiva iz njezinog života nije uspio riješiti,
Bunuel je pokazao već sa svojim sljedećim filmom snimljenim u meksičkoj
produkciji, ali s jasnim aluzijama na španjolsko društvo. «El Angel Exterminador» je oštroumna satira i
alegorija kojom se Bunuel čak i izruguje na račun aristokracije i buržoazije
(tematika buržoazije i zafrkancije na njezin račun ovog je genijalca očito
proganjala dulje vrijeme jer je i desetak godine kasnije u Francuskoj snimio
jedan od svojih najpoznatijih filmova «Diskretni šarm buržoazije»), a iako
likovi i okruženje više djeluju kao da su smješteni negdje na početak 20.
stoljeća, a ne u vrijeme kad je film snimljen, mnogi su prepoznali očite
aluzije na Francov režim.
Radnja cijelog filma odvija se u velikoj i raskošnoj vili u kojoj su se
ugledni članovi društva okupili na večeri nakon premijere kazališne predstave.
Nakon ispraznih razgovora i licemjernih međusobnih laskanja, kad se
planiraju razići, shvaćaju oni da su ostali zarobljeni u toj kućerini i da ne
mogu van iz nje. Da situacija bude gora, u nemogućnosti su komunicirati s
vanjskim svijetom, a kako vrijeme prolazi tako se to lažno prijateljstvo među
njima počinje raspadati i svi oni malo, pomalo počinju pokazivati svoje pravo
lice. Kako vrijeme prolazi i oni ne mogu nigdje van, polako se među pojedinim
članovima ovog društva počinje razvijati pravo neprijateljstvo, dolazi do
sukoba, cijeli društveni poredak se raspada i oni se počnu pretvarati u
životinje. Iako Bunuel nikada nije želio pojasniti što je točno mislio reći s
ovim filmom i koja je bila poanta, ostavljajući svakom gledatelju ponaosob da
si ovu društvenu satiru protumači na vlastiti način, mnogi su u ovoj apsurdnoj
situaciji prepoznali jasne i neskrivene reference na Francov režim u
Španjolskoj.
Tako je vjerojatno najpoznatiji filmski kritičar svih vremena Roger Ebert
istaknuo da društvo koje se okupilo na večeri predstavlja vladajuću klasu u
Francovoj Španjolskoj. Oni su za sebe složili veliki banket i švedski stol u
najraskošnijoj vili i časte se na račun pobjede nad španjolskim radnicima i
republikancima tijekom tamošnjeg građanskog rata, a ta gozba traje i traje, ne
nazire joj se kraj, kao da je zaglavila u slijepoj ulici i pitanje je hoće li
ikada završiti. No, kako svemu nekada mora doći kraj, tako mora doći i toj
gozbi, a kako oni sve dulje i dulje ostaju bez doticaja s vanjskim svijetom,
postaju sve bahatiji i oholiji te na površinu počinje izlaziti njihova prava
priroda i pokazuju svoja prava lica. Što su dulje u takvoj poziciji izolacije i
zatvorenosti, polako oni počinju biti i sve više neprijateljski raspoloženi
jedni prema drugima i neće trebati proći puno da se međusobno počnu boriti
jedan protiv drugoga za plijen poput hijena.
Naravno da ovo nije jedino i isključivo viđenje ovog možda i najočitijeg
primjera Bunuelovog nadrealizma, a zanimljivo je kako je sam Bunuel kasnije
istaknuo da ovaj film smatra potpunim promašajem i da ga ide ponovno snimati,
napravio bi ga još ekstremnijim i provokativnijim. Iako se u «El Angel
Exterminador» neizravno kritiziraju španjolski konzervativci i buržoazija, film
je godinama bio zabranjen u Sovjetskom savezu pošto se ideja da nitko od likova
ne smije napustiti zabavu (leave the party rekli bismo na engleskom) smatrala
uvredljivom i da podriva i tamošnji režim. Tako je film završio na crnoj listi
i ekstremnih desničara i ekstremnih ljevičara širom svijeta, a u tome što je
uvijek uspijevao isprovocirati zatucane tipove i neslobodne režime, samo je
jedna od veličina ovog španjolskog majstora koji će biti vječna inspiracija
mnogima.
Primjedbe
Objavi komentar