Stanlio i Olio, odnosno Stan Laurel i Oliver Hardy, komičarski je dvojac
iz vremena dok je film bio mlad i vjerujem da nema onoga tko se barem jednom
nije susreo s nekim od njihovih filmova. Nastupili su oni kao tandem u više od
stotinu filmova tijekom 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća, a u ovoj
biografskoj humornoj drami Škota Johna S. Bairda (solidni "Filth"
otprije nekoliko godina) pratimo njihovu povratničku turneju 1953. godine. Stanlija
i Olija zapravo upoznajemo 16 godina ranije, dok su na vrhuncu slave i štancaju
filmove za holivudski studio kao na pokretnoj traci. Kako je to bilo razdoblje
kad su se na filmovima bogatili isključivo vlasnici studija, dok bi samim
glumcima koji bi potpisivali višegodišnje ugovore ostajale mrvice, i Stanlio i
Olio su nezadovoljni svojim ugovorima. Kako je Stanliju ugovor upravo istekao,
vlasnik studija hladno ga otpili kad ovaj zatraži više novca i potjera ga, dok
Olio ostaje i dalje vezan ugovorom.
Punih 16 godina kasnije i Stanio i Olio su sada tipovi u šezdesetim
godinama, koji se spremaju na povratničku kazališnu turneju Velikom Britanijom
i na taj način pokušavaju oživjeti svoje karijere. Vrijeme kad su bili na
vrhuncu slave odavno je iza njih, a to se vidi i po uvodnim predstavama na
kojima se okupi tek nekolicina gledatelja. Nadaju se oni potajno kako će
uspješnom turnejom pronaći i producente za novi film koji smišljaju, njihovu
verziju Robina Hooda, a osjećaju se među njima dvojicom i trzavice iz starijeg
razdoblja. Iako su svjesni da ih je vrijeme pregazilo i da nikada neće ponoviti
uspjehe otprije dvadesetak godina, oni svejedeno ne misle odustati i vjeruju da
još jednom mogu dosegnuti status zvijezda.
Daleko najveći plus ovog filma je naslovni glumački dvojac, koji je
izvrsno utjelovio Stanlia i Olia. Britanac Steve Coogan kao Britanac Stanlio te
Amerikanac John C. Reilly kao Amerikanac Olio toliko su izvanredni da čovjek
gotovo ima dojam da gleda film u kojem nastupa stvarni legendarni komičarski
tandem koji je do suza nasmijavao naše bake i djedove. Još jednom se jako
dobrom pokazala odluka da se ne ide snimati biopic od početaka do kraja, već se
scenarist Jeff Pope (Philomena) odlučio pozabaviti tek određenim detaljima iz
života ljudi koje obrađuje. Ovaj puta zapravo pratimo gotovo pa labuđi pjev
dvije nekad velike zvijezde, a danas ljudi koji su potpuno svjesni da su se na
njima okretali veliki novci, ali malo je od toga stvarno i završilo na njihovim
računima. Komičarski duo čije su filmove gledali milijuni ljudi sa svih krajeva
svijeta, sada je osuđen na nastupanje u drugorazrednim kazalištima, no drugog
izbora ni Stanlio, ni Olio nemaju jer se i ono malo love iz slavnih dana odavno
istopilo.
Bez obzira što se ovaj dvojac s razlogom svrstava u uzak krug
najsmješnijih ljudi svih vremena, nije "Stan & Ollie" klasična
komedija, već je više to gorkoslatka priča koja je jako dobro pogođena i
promišljena. U svakom slučaju ovim je filmom na krasan način odana počast
dvojici zanimljivih ljudi, komičara čiji je stil komedije odavno pregazilo
vrijeme i u današnjim mjerilima pitanje je kome i koliko su njihovi filmovi
smiješni pod uvjetom da je stariji od osam godina. Nudi ovaj film jako dobar
uvid u njihove živote, probleme, motivacije i otkriva tko su zapravo bili
Stanlio i Olio kad bi se spustili zastori. Vidimo koliko su bili različiti, ali i
koliko su bili povezani i kako su ponekad jako teško mogli jedan s drugim, no
još teže jedan bez drugoga. Za ulogu Olija bio je John C. Reilly i nominiran za
Zlatni globus za najbolju mušku ulogu u mjuziklu / komediji, a bio je
"Stan & Ollie" nominiran i za britanski film godine. Iako nije
niti jednu nominaciju opravdao, ovaj je film putokaz kako bi se trebali raditi
biografski filmovi o stvarnim ljudima i njihovim životima. S mjerom, respektom,
toplinom, emocijom i ne natrpavati kompletne živote u dva sata jer se tada
često postigne kontraefekt i izgubi se ono što se možda planiralo reći.
Primjedbe
Objavi komentar