Tridesetak godina nakon što je kao mladi i nadobudni inspektor Eliott
Ness po Chicagu lovio Ala Caponea i njegovu družbu u kultnim De Palminim
"Nedodirljivima", Kevin Costner opet ima zadatak staviti soli na rep
opakim i poznatim kriminalcima. Ovaj puta to su Bonnie i Clyde, par pljačkaša i
odmetnika koji je sijao smrt i strah po cijelom zapadu, srednjem zapadu i jugu
Amerike tijekom 30-ih godina prošlog stoljeća. Ugledni američki filmaš John Lee
Hancock, koji se još 90-ih predstavio kao talentirani scenarist za filmove koje
je režirao Clint Eastwood kao što su "Savršeni svijet" ii "Ponoć
u vrtu dobra i zla", da bi se potom i sam prebacio na režiju (Alamo, The
Blind Side, Founder), odlučio je poznatu priču o svima dobro znanim
razbojnicima ispričati iz posve druge perspektive.
Klasičnu romantičarsku dramu o paru odmetnika koji su prikazani gotovo
kao moderni robin hoodovi još je prije više od 50 godina snimio Arthur Penn i
tada su u ulogama Bonnie i Clydea briljirali Faye Dunaway i Warren Beaty. No, u
Hancockovom filmu ovaj poznati razbojnički dvojac gotovo uopće i ne vidimo. Oni kao da su
sjene, kojima policijske snage nikako ne mogu ući u trag i oni uopće nisu romantični
pljačkaši, iako ih dobar dio naroda voli pošto oni, između ostalog, pljačkaju i banke koje su
mnogima u vrijeme krize uzele kuće. Bonnie i Clyde u "The
Highwaymenu" su psihopatski kriminalci i hladnokrvni ubojice koji siju
smrt gdje god se pojave. I tu na scenu dolazi stari Kevin, a on je umirovljeni
teksaški rendžer Frank Hamer, koji sada uživa u zasluženoj mirovini i u
trenucima sa svojim kućnim ljubimcem, veprićem Porkyjem, koji slobodno šeta
njegovim velebnim imanjem.
No, jasno da je Frank onaj pravi policajac u duši, koji neće moći
odolijeti pozivu u pomoć pri hvatanju dvoje ozloglašenih bandita. Uskoro će on
iz mirovine izvući i svog nekadašnjeg kompanjona Maneyja Guilta (Woody
Harrelson), koji je očigledno u životu prošao puno gore od svog kompića pošto vidimo da živi u
nekakvoj straćari i njih će se dvojica zaputiti na ceste u lov na Bonnie i
Clydea. Više manje je to film kakav smo već više puta mogli gledati u kojima
snage reda love bandite, a "The Highwaymen" je također i jedan od
onih filmova ceste ili filmova prostora u kojima se slave ta nepregledna
američka prostranstva u kojima su se sve donedavno razni odmetnici mogli bez
problema godinama skrivati i izbjegavati susrete s policijom. No, ta prokleta
moderna tehnologija i taj je dašak romantizma uspjela uništiti tako da, srećom,
moderni boni i klajdovi više nigdje nisu sigurni, čak ni u pustarama američkog
zapada i srednjeg zapada.
Mora se priznati da je Hancock film stavio u sjajan vremenski kontekst
jer vrijeme radnje je prva polovica 30-ih godina i na svakom kutku vidimo razmjere
krize iz 1929. godine. Ceste su pune pretrpanih kamiončića s nesretnim
obiteljima koje su izgubile sve i putuju vjerojatno prema Kaliforniji u potrazi
za srećom i bijedno plaćenim nadničarskim poslom, sve je puno kampova s ljudima koji su
ostali bez svega, a osjeti se i duh posvemašnjeg nezadovoljstva i neimaštine.
Zanimljivo je kako se na ideju snimanja ovog filma došlo još prije petnaestak
godina, kada je bilo predviđeno da bi se ponovno trebao spojiti legendarni
dvojac Robert Redford - Paul Newman. Nakon "Butch Cassidyja i Sundance
Kida", gdje su bili revolveraši te "Žalca", gdje su bili dvojac prevaranata, Redford i Newman trebali su biti ostarjeli
policajci koji će uloviti zloglasne razbojnike. No, kako je Newman ipak već bio
prestar, a ubrzo je i umro, od toga se odustalo. Da je legendarni dvojac doista
i iznio ovaj film, možda bi "The Highwaymen" prošao daleko
zapaženije, no i Costner i Harrelson sasvim su korektno iznijeli ovu na kraju
posve dobru i zanimljivu krimi dramu.
Primjedbe
Objavi komentar