John Carpenter jedan je od najvećih majstora horora svih vremena i unatoč
tome što je on snimao i filmove koji žanrovski nisu bili horori, ponajviše ga
se veže upravo uz žanr strave i užasa. Sve svoje najpoznatije filmove kao što
su "Napad na policijsku stanicu", "Noć vještica",
"Bijeg iz New Yorka" "Stvor" ili "Oni žive"
Carpenter je snimio tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, no i 90-ih
je stari majstor i dalje bio itekako aktivan. Možda u toj dekadi njegovi
filmovi i nisu bili toliko uspješni kao oni raniji i definitivno se tu kod
njega osjeti pad u kvaliteti, horor kojeg se smatra i trećim dijelom njegove
apokaliptične trilogije nakon "Stvora" i "Princa tame"
možda je nešto i najbolje što je snimio tijekom devedesetih. Scenarij za horor
"In the Mouth of Madness" napisao je danas uspješni producent Michael
De Luca, a osim što ga je režirao, Carpenter je već po tradiciji i sam skladao
filmsku glazbu.
"U raljama ludila" je i svojevrsni hommage legendarnom
američkom piscu horora H. P. Lovecraftu te se u ovom filmu može iščitati i
pregršt referenci na Lovecraftove priče i teme koje je obrađivao. I sam naziv
filma je jako sličan s Lovecraftovim romanom "At the Mountains of
Madness", a i nazivi romana fikcionalnog pisca horora iz filma Suttera
Canea slični su nazivima Lovecraftovih djela. Osim toga, glavnog junaka
Carpenterova filma, stručnjaka za prijevare s osiguranjima Johna Trenta (Sam
Neill) u uvodnoj sceni upoznajemo u ludnici te preko flešbeka saznajemo što se
događalo i zašto je on završio ondje. A Trent je u ludari završio jer ga je
angažirala izdavačka kuća i njezin direktor (Charlton Heston) kako bi istražio
nestanak pisca horor romana Suttera Canea (Jürgen Prochnow). Cane je toliko
popularan i uspješan da se njegovi romani prodaju u milijunima primjeraka, a
kako je već davno probio rok za slanje novog rukopisa i nitko ne zna gdje je
čovjek nestao i zašto se ne javlja, Trent je angažiran kako bi ga pronašao.
Zajedno s Caneovom urednicom Lindom Styles on će se zaputiti do gradića u
New Hampshireu na kojem bi se trebalo nalaziti lokacija fikcionalnog mjesta
Hobb's Enda u kojem se i odvija radnja brojnih Caneovih romana. Iako je Trent u
početku skeptičan oko ne samo onoga što bi ondje mogao pronaći, već i ne vjeruje
da Caneova djela doista mogu imati psihički utjecaj na čitatelje, na svojoj će
koži vrlo brzo saznati da su pisac i njegova djela još opasniji no što je mogao
zamisliti. Shvatit će Trent da je stigao na mračnu stranu u kojoj granice
između stvarnosti i fikcije nestaju, baš kao što postaje teško razlučiti tko je
tu lud, a tko je normalan. Osim što je ovaj film homagge Lovecraftu, "In
the Mouth of Madness" je također i hommage piscima horora kao što su
Stephen King i Nigel Kneale, a ovim je filmom Carpenter potvrdio zašto je jedan
od majstora horora.
Praktički od prve pa sve do posljednje scene, uspio je postići
zastrašujući, neugodni i nelagodni ugođaj, a gotovo pa je uspio i postići dojam
kakav čovjek ima kada čita neki horor roman. Ovo je jedan od onih filmova koji
gledatelja odmah usišu unutra i ne puštaju ga do samog kraja, a "In the
Mouth of Madness" je film koji ni trenutka ne gubi na tempu. I ništa od
toga Carpenter ne postiže jeftinim trikovima kakvima se služe mnogi daleko
manje talentirani hororaši, a kao odličan izbor za glavnu ulogu pokazao se
poznati novozelandski glumac Sam Neill. Nažalost po Carpentera, prošao je ovaj
film dosta slabo na kino blagajnama i označio je donekle njegov početak kraja
pošto je stari majstor nadahnuće donekle pokazao u "Vampirima", da bi
u 2000-ima snimio tek dva prilično slabašna filma.
Primjedbe
Objavi komentar