Nevjerojatna
dokumentarna priča stiže nam iz Konga u filmu koji se naosvajao pregršt nagrada po
svjetskim festivalima, a njegov autor, ugledni francuski dokumentarist Emmanuel
Gras osvojio je čak i dvije nagrade u Cannesu. Ovaj dokumentarist koji je u
ranijim filmovima obrađivao tematiku skloništa za beskućnike u Marseilleu (300
hommes), a snimio je i film "Bovines" u kojem na neobičan način
prikazuje život goveda, sada se zaputio u jedan od najsiromašnijih kutaka na
svijetu. U DR Kongu je Gras pronašao čovjeka po imenu Kabwita Kasongo,
siromašnog seljaka koji obitelj prehranjuje proizvodnjom drvenog ugljena. No,
Kasongo ugljen proizvodi onako kako se ovo gorivo proizvodilo još u prethistoriji,
a autor u ovom emotivnom, šokantnom i zapravo nevjerojatno tužnom dokumentarcu
prikazuje kako taj proces izgleda od početka pa do njegovog kraja, odnosno prodaje ugljena u stotinjak
kilometara udaljenom gradu.
Kamerman je
ovdje neutralni promatrač koji se niti u jednom trenutku ne miješa u sudbinu
svog protagonista (barem imamo takav dojam), iako sam kao gledatelj više puta
poželio da mu je pomogao i spriječio ga nezamislivih muka koje ovaj prolazi
kako bi svojoj obitelji osigurao krov nad glavom. Tako Kasongo prvo mora proizvesti
ugljen, potom ga u vrećama natovariti na bicikl, pa taj pretrpani bicikl gurati
na desetke kilometara po kaldrmi da bi stigao u grad gdje planira prodati tih
10 ili 15 vreća koliko je uspio natrpati na bicikl. I tako to valjda u krug
cijeloga života. Stvarnost je obično najstrašnija i najšokantnija, a u ovom je
slučaju stvarnost koju ljudi proživljavaju doista zapanjujuća i nezamisliva.
Film je
snimljen na način da autor ne nudi nikakav komentar, već svatko gledajući ovu
sudbinu stvara vlastiti dojam. Doista je ovo šokantan uvid u život
valjda najsiromašnijih ljudi na cijelom planetu, no autor prema Kasongu
uopće ne zauzima nikakav pokroviteljski ili sažaljevajući stav. On samo prati
nekoliko dana u životu ovog čovjeka koji zapravo nema ništa osim snova i
nadanja da će jednog dana moći ponuditi bolji život svojoj obitelji. Inače,
"Makala" na svahiliju, jednom od četiri glavna jezika u ovoj DR Kongu
upravo i znači ugljen, a ono što za nas predstavlja nešto sa čim ćemo potpaliti
roštilj, ovom je čovjeku cijeli život. Ovaj ponajbolji primjer filmskog
egzistencijalizma kao da nas na trenutke vodi nekoliko tisuća godina u
prošlost, gdje je gotovo zapela i ova neprekidnim ratovima uništena zemlja.
Primjedbe
Objavi komentar