George Eastman (Montgomery Clift) mladi je i
siromašni lutalica te daljnji rođak bogatog industrijalca Charlesa Eastmanna,
kojeg je susreo samo jednom u životu. No, i taj susret bio je dovoljan da mu
Charles više kurtoazno, nego iskreno ponudi mogućnost da radi za njega ako se
poželi preseliti na zapadnu obalu. Odmah nam je jasno da je ambicozni George tu
ponudu i više nego ozbiljno shvatio jer se on pojavljuje u ujakovoj firmi i
ovaj ga doista zapošljava kao radnika na traci u svojoj tvornici. Kako je
Charles ipak dio obitelji Eastmann, pozvan je i na obiteljska druženja te na
taj način dobiva ulaznicu u visoko društvo, a usput upoznaje mladu, lijepu,
bogatu i razmaženu nasljednicu Angelu Vickers (Elizabeth Taylor). No, paralelno
s bogatom Angelom, George će se upustiti u vezu i sa svojom kolegicom s posla
Alice (Shelley Winters), Kako ne bi narušili poslovnu politiku George i Alice
odlučuju skrivati i tajiti svoju vezu te se nalaziti poskrivečke, a to će mu
omogućiti da se istodobno upusti i u vetu s Angelom.
Kako će vrijeme prolaziti Georgeu će biti sve
teže voziti taj paralelni slalom s dvije djevojke, a sa svojim lažima ovaj će
se mladić početi sve dublje i dublje zakopavati. S vremenom će se ova gotovo pa
melodrama pretvoriti u psihološki triler jer će glavni junak biti u velikoj
psihološkoj dilemi. Iako je svjestan da paralelna veza s dvije djevojke neće
moći trajati vječno i da će se kad - tad morati odlučiti, George kao da je
zaljubljen u obje. Dok se s Alice našao vrlo brzo i vrlo lako jer su sličnih
socijalnih pozadina, siromašni proleteri koji će cijeli život morati rintati od
jutra do sutra, Angela ga je privukla ne samo jer je fizički nevjerojatno
privlačna, već i iz razloga što mu je ona ulaznica u visoko društvo. No,
vlastiti strahovi, nedostatak samopouzdanja i kompleksi da nije dostojan takve
djevojke i paranoje da joj je on samo prolazni hir te da ga njezina obitelj
nikada neće prihvatiti, bez obzira što mu je ujak Charles Eastmann, konstantno
ga izjedaju i ne dopuštaju mu da se samo tako odrekne logičnije alternative.
Bilo je "Mjesto pod suncem" jedan od
najuspješnijih filmova snimljenih 1951. godine te je osvojio čak šest Oscara, a između ostalog
donio je onog za režiju Georgeu Stevensu (Div, Shane), dok su i Clift i
Winters bili nominirani za glavne uloge. Bila je ova uloga i jedna od onih s
kojima se tada mladi Monty Clift uspio probiti i postati jedna od najvećih
zvijezda 50-ih godina prošlog stoljeća. Skupa s Marlonom Brandom i Jamesom
Deanom upravo je Clift bio jedan od prvih glumaca koji su u Hollywood donijeli metodički način glume i
jedan od prvih učenika Leeja Strassberga i Elie Kazana. Također, Cliftu mnogi
koji su se kasnije počeli baviti glumom moraju zahvaliti što je on bio jedan od
prvih koji je odbio potpisati dugogodišnji ugovor s nekim velikim studijem i
štancati filmove za godišnju plaću, već je tražio i dobio ugovor za svaki
pojedini film, a tek je kasnije, kad se proslavio, potpisao puno unosniji
ugovor. Nakon što je 1956. jedva preživio tešku prometnu nesreću,
opasno je zaglibio s alkoholom i drogama i karijera mu je počela propadati,
iako je i u tom razdoblju ostvario još nekoliko zanimljivih uloga, a bilo je to najduže
samoubojstvo u hollywoodskoj povijesti, kako je razdoblje Cliftove nesreće pa
do smrti 1966. od srčanog udara u 45. godini kasnije nazvano.
Primjedbe
Objavi komentar