Da su ideja, ambicija i stil u pravilu daleko
važniji i ključniji od novca kad je u pitanju (ne samo) film, potvrđuje i ova
svemirska distopijska psihološka drama snimljena u švedsko - danskoj
koprodukciji. Iako nisam nigdje uspio pronaći podatak koliko je koštalo
snimanje "Aniare", pretpostavljam da se troškovi nisu popeli ni do
razine troškova cateringa za neku holivudsku svemirsku produkciju, a film
ne izgleda ni malo jeftino ili jadno. Malo je reći da me ovaj film ugodno
iznenadio u svim pogledima i njegovi autori, švedski dvojac Pella Kagerman i
Hugo Lilja, kojima je "Aniara" bilo i debitantsko dugometražno
ostvarenje, pokazali su ne samo iznimnu snalažljivost i kreiranje uvjerljive
"space drame" sa skromnim budžetom, već su i osmislili priču koja
ozbiljno tjera na razmišljanje.
Neko moje mišljenje je da bi zadaća sličnih
futurističkih, bilo distopijskih ili utopijskih, sadržaja upravo i trebalo biti
promišljanje o budućnosti, a najbolja djela, bilo književna, bilo filmska,
upravo su i najbolja jer nude kvalitetan i smislen materijal za razmišljanje.
Naravno da bi bilo pogrešno "Aniaru" svrstati u uži krug najboljih
futurističkih filmova, ali jedan od razloga zašto je ovaj film toliko dobro
promišljen i smislen, zasigurno se skriva u tome što je film snimljen prema
istoimenom SF epu švedskog nobelovca Harryja Martinsona. Martinson je svoj
poznati ep objavio još sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća, a već nekoliko
godina kasnije po tom je djelu postavljena i opera koja je bila veliki europski
hit. No, očito je još pola stoljeća moralo proći da bismo dočekali filmsku
adaptaciju.
Aniara je inače svemirski brod koji prevozi
ljude sa Zemlje na Mars. Priča je ovdje smještena u budućnost, u doba kad su
ljudi konačno uspjeli uništiti zemlju i učiniti je gotovo pa nenaseljivom pa se
morala pronaći neka alternativa. Iako uvjeti na koloniziranom i
kultiviranom Marsu nisu ni izbliza ugodni kao na dobroj staroj Zemlji
nekoć, čovječanstvo i nema previše izbora, a jedan od brodova koji prometuje na relaciji
Zemlja - Mars je Aniara. I riječ je o ogromnom svemirskom brodu, na koji se
mogu smjestiti tisuće, možda i deseci tisuća ljudi, kojem će se tijekom
proputovanja svemirskim prostranstvima, desiti, kako bi rekao jedan moj
prijatelj, "mala neprijatnost".
Aniara će doživjeti nesreću, odnosno bliski
susret s asteriodom, koji će je ne samo skrenuti s kursa, već će od udara
ostati bez goriva za nastavak putovanja. Udar će prekinuti i sve kontakte sa
Zemljom i Marsom, a jedina nada za spas bit će ako slučajno
"doplutaju" do nekog planeta i njegova gravitacijska sila ih privuče.
Prema prvim procjenama, za tako nešto će se trebati pričekati najmanje dvije
godine, no vrlo brzo putnici će početi shvaćati da to baš i nije tako, već da je
velika vjerojatnost da će bi svemirski brod mogo biti i grobnica za njih sve. Kako će
vrijeme prolaziti, ljudi će postajati sve svjesniji da su ostali zatvoreni na
Aniari, sve više će gubiti nadu i optimizam, a stanje na
brodu bit će sve naelektriziranije. Može se na ovu priču gledati i kao na
parabolu cjelokupnog života na zemlji, a na trenutke me situacija koja će se momente početi pretvarati u kaos podsjetila na još jednu poznatu distopiju, Ballardov
"Neboder".
Primjedbe
Objavi komentar