Evo
nama još jednog distopijskog trilera koji se bavi predviđanjem budućnosti, a
lako je za pretpostaviti da ni u ovom SF-u budućnost nije pretjerano svjetla.
Bolje rečeno, ovdje se čak i ne radi o budućnosti, već o alternativnoj
stvarnosti, pošto je scenarist i redatelj "Captive Statea" Rupert
Wyatt radnju svog filma smjestio u Chicago 2019. godine. Činjenica je da Trump radi
svakakve pizdarije po Americi, no srećom nije je uspio dovesti u kataklizmičku
situaciju kao ovdje pošto su Zemlju okupirali tipovi još gori od Trumpa. U
međuvremenu se dogodila invazija izvanzemaljaca, koji su u kratkom roku skršili
pobunu ljudi i ti su bodljikavi alienčići postali vladari Zemlje. Situacija se
u godinama nakon invazije donekle smirila, ljudi su postali niža vrsta, koja se
pomirila sa sudbinom i kakav - takav krhki mir je na snazi. Ljudi su čipirani,
sve je pod strogim nadzorom i kontrolom, demokratski sustav je i dalje na snazi
jer ljudi i dalje biraju svoje predstavnike na izborima, no jasno da mora tu
postojati neki pokret otpora.
Iako
su alienovići svoju kontrolnu zadaću odradili besprijekorno i bez njihovog
znanja čovjek se više ne može ni popišati po susjedovoj ogradi, nekolicina
ljudi smišlja plan kako povratiti kontrolu nad planetom. Kao prva točka za
globalnu pobunu izabran je baš Chicago, a da se ondje zbiva neka revolucionarna
aktivnost sve svjesniji postaje i inspektor Mulligan (John Goodman). On će
preko mlađeg brata tipa koji je prije više godina nestao, pokušati ući u trag
revolucionarnoj grupaciji, a u "Captive Stateu" podjednako pratimo
sudbine onih s obje strana - i kolaboracionista i revolucionara. Wyatt
je prije desetak godina debitirao u Sundanceu sa solidnim indie krimićem
"The Escapist", nakon kojeg je promptno dobio priliku u Hollywoodu.
Pitanje je kakva će mu biti daljnja sudbina jer se "Captive State"
pokazao kao pravi fijasko na kino blagajnama, zaradivši ukupno 8 milijuna na
uloženih 25 milijuna dolara.
No, što je najbolje od svega, ovaj distopijski SF
triler uopće i nije loš film, ali to je već nekako posljednjih godina postalo
pravilo da najveća sranja od filmova poluče i najbolji uspjeh na kino
blagajnama, dok oni filmovi koji čak i imaju smisla budu potpuni flop i
nerijetko zapečate karijere svojim tvorcima. Nadam se da to neće biti i
Wyattova sudbina jer čovjek je pokazao da ima talenta. Meni je recimo posebno
zanimljivo u ovom filmu bilo poigravanje s pojmovima kao što su
demokracija i terorizam, pošto je ekipa koja planira skršiti demokratski sustav
de facto teroristička organizacija. No, u ovom slučaju teroristi su pozitivci
jer se bore za pravdu i protiv zlog i izopačenog, makar i naizgled
demokratskog, sistema.
Primjedbe
Objavi komentar