CHARM CITY (2018,SAD) - 8/10

Baltimore je američki grad sa čijom sudbinom smo se do u detalja mogli upoznati preko i dalje nenadmašne igrane serije "The Wire". Bila je to serija koja je u svojih nekoliko sezona dubinski istražila i prikazila sve probleme s kojima se susretao najveći grad savezne države Maryland na čijem širem području živi blizu tri milijuna ljudi. Ustvari, priča o Baltimoreu u "Žici" nije bila samo priča o tom gradu, već o svim sličnim gradovima. I to ne samo u Americi, već i u cijelom svijetu, gradovima u kojima se odgovorni ne znaju, ne mogu, a ni ne žele uhvatiti u koštac s problemima te gradovima u kojima vladaju korupcija, pokvarenost i kriminal na svim razinama. Tamo gdje je stala "Žica", ondje nastavlja priča ovog iznimnog dokumentarca ugledne američke autorice i dvostruke dobitnice Emmyja Marilyn Ness. Priču je ona strukturirala na sličan način kao što je strukturirana "Žica" i pratimo sudbinu i život Baltimorea kroz prizmu policije, aktivista iz crnačkih četvrti i gradskih vijećnika.

I posve je jasno da se u ovih 10 ili 15 godina otkako je "Žica" završila u Baltimoreu i nije puno toga promijenilo, već da je situacija možda još i gora. Ne znam koliko dugo se snimao "Charm City", vjerujem da je barem godinu dana, no samo u tom razdoblju u ovom je gradu zabilježeno više od tisuću ubojstava. Podjednako šokantno zvuči i podatak da je polovica mladih crnaca iz Baltimorea početkom 2000-ih bila ili u zatvoru ili na uvjetnoj, a iako nije ovo prvi dokumentarac koji na ovakav način prikazuje život u američkim gradovima, svaki puta takve priče ne samo da me šokiraju i iznenade, već i razljute i razbijesne. Ness je snimila dokumentarac u stilu "muhe na zidu" odnosno ona je samo bilježila događaje u četvrtima, pratila sudbine nekolicine glavnih protagonista i preko njihovih života približila nam kako izgleda stvarni život ovog uzavrelog lučkog grada na obali Atlantika. No, iako je film snimljen na način da se autorica ne miješa u priču, već samo snima i bilježi ono što joj se ispred kamere događa, ne može se poreći da je imala Ness i aktivistički pristup te je uspjela u nešto manje od dva sata na nedvosmislen i posve jasan način prikazati koji su sve problemi ovog grada.

Tako ona prati i sudbine nekolicine policajaca, kojih je premalo da bi stigli intervenirati na sve i moraju raditi gotovo neprestano, a za to su puno premalo plaćeni. Također, tu su i gradski oci koji na sve probleme gledaju kroz prizmu novca i troškova i pada im mrak na oči kad šefovi policije dolaze tražiti povećanje sredstava jer znaju da će onda negdje drugdje morati rezati, školstvu, zdravstvu, socijalnoj zaštiti, svejedno je. Mladi afroamerički vijećnik Brandon Scott jedan je od onih koji dolaze iz tiih opasnih kvartova i dobro poznaje svoju zajednicu, no njegovi prijedlozi i njegove aktivnosti koje su uglavnom preventivne i edukativne, stariji kolege uglavnom odbacuju. Tu su i aktivisti iz tih opasnih kvartova, koji pokušavaju raditi s djecom i mladima, pokušavaju reintegrirati sve te ubojice, dilere i nasilnike te ih vratiti na pravi put. Svi ti ljudi u sebi nose i velike osobne traume, svi oni su prošli užasne trenutke u svojim životima i svojim iskustvima i primjerima pokušavaju utjecati na živote svoje zajednice, no obično su sve to uzaludni pokušaji.

Gledajući ovakve filmove ili dokumentarce nemoguće je ne postaviti si pitanje kako je moguće da se sve to već godinama događa u zemlji kao što je Amerika i kao da se nitko time previše ne zabrinjava. Može li se taj problem te nevjerojatne društvene nejednakosti uopće riješiti i je li iluzurno očekivati da će nasilje nestati s ulica svih tih gradova poput Baltimorea? Je li uopće cilj vladajuće oligarhije pozabaviti se s tim problemom i pokušati pronaći neka rješenja ili im je svejedno što se ti jadni ljudi ubijaju kao muhe u svojim kvartovima, a bitno im je samo da se nasilje ne prelijeva u one dijelove gradova gdje živi imućno stanovništvo? Nekako bih volio da se jednom dogodi da svu tu ekipu iz najgorih i najopasnijih kvartova Baltimorea, Chicaga i ostalih gradova netko potrpa u autobuse pa doveze pred Wall Street ili Bijelu kuću. A policija i ostala osiguranja samo da se maknu sa strane, uzmu si kokice i pivo pa gledaju tu vrhunsku predstavu s ugodne distance. Jasno da se nešto takvo neće dogoditi, no bio bi to događaj za koji bih s guštom platio masnu cijenu ulaznice!

IMDB LINK