Diamantino je najbolji nogometaš svijeta,
kojem će se život potpuno promijeniti nakon što promaši odlučujući kazneni
udarac u finalu svjetskog prvenstva. Taj promašaj doslovno će života koštati
njegovog zaštitnika i jedine osobe koja mu vjeruje, Diamantinovog oca i
menadžera, koji će za vrijeme utakmice umrijeti od srčanog udara, a nakon
gubitka oca najbolji nogometaš svijeta prekinut će karijeru na njenom vrhuncu.
No, s obzirom da je Diamantino ne samo jedan od onih koji ne znaju što sa sobom
poslije nogometa, već je on tip koji je intelektualno na razini djeteta od
kojih šest godina, lako je za pretpostaviti da se on baš i neće uspjeti snaći.
Tim više jer će brigu o Diamantinu preuzeti njegove sestre blizanke, kojima je
on samo bankomat, a ubrzo će se cijela ova priča pretvoriti u satiru toliko
bizarnu da je to jako teško opisati.
Diamantino će kad shvati da postoje migranti
posvojiti dječaka iz Afrike, no taj dječak uopće nije dječak, već zamaskirana
agentica portugalskih tajnih službi, koja je u vezi sa svojom kolegicom, a njih
dvije istražuju nogometaša zbog sumnje na pranje novca. Za Diamantina će se
zakačiti i neka nacionalistička stranka, koja će ga pod krinkom reklamiranja i
dodatnog brendiranja njegovog imena iskorititi kao poster-boya za daljnje
širenje mržnje, euroskepticizma i ksenofobije. I to na način da će ga klonirati
i od njega stvoriti 11 najboljih nogometaša svijeta te će reprezentacija
Portugala tako postati nepobjediva i gazit će sve pred sobom, no kao nus-pojava
eksperimenata, Diamantinu će izrasti prave ženske grudi.
Svašta su doista nabacali u ovu konfuznu i
posve bizarnu satiru Gabriel Arantes i Daniels Schmidt, dvojac koji je ovim
filmom posve očito želio poručiti veliko ne sve glasnijim i brojnijim
ksenofobnim strujama u Europi, a očito i u Portugalu. No, ispalo je to, barem
po mojem mišljenju, posve nedorečeno jer je očigledno kako su aktivizam i
poruka ovdje stavljeni daleko ispred samog smisla i priče. Nemam u pravilu
nikakvih problema kad se preko filma odašilju neke poruke i kad se preko
pojedinih filmova želi pokazati stav, no problematično je kad se sve to
zapakira u apsolutnu besmislicu, kao što je bio "Diamantino". Osim
što ovim filmom satiriziraju aktualnu političku situaciju u Europi, autori su
se odlučili malo našaliti i na račun najboljeg nogometaša svoje zemlje,
Cristiana Ronalda. Jer aluzije na Ronalda ovdje su i više nego očite pošto je
Diamantino nogometaš koji je izrazito ponosan na svoje trbušne mišiće i
frizuru, barem jednako koliko i na svoje umijeće na travnjaku.
Iako je riječ o čisto pamfletskom filmu,
"Diamantino" je imao jako lijep festivalski život pa je čak i dobio
nagradu na tjednu kritike festivala u Cannesu. Bio je "Diamantino" i
među filmovima kandidatima za europsku komediju godine, iako se baš i ne mogu
sjetiti neke situacije koja me nasmijala. Prije bih za ovo rekao da je bizarna
nadrealistična fantazija nego komedija, uz to i dosta neukusna i neduhovita u
kojoj su autori pokušali proturiti i ideju da je nogomet danas ne samo velika
tvornica novaca, što je valjda ionako jasno svakome, već da je postao jedna
vrsta religije, dok su nogometni stadioni preuzeli ulogu crkvi.
Primjedbe
Objavi komentar