Leos Carax još je jedan u nizu avangardnih
francuskih filmaša s prepoznatljivim izričajem, koji se predstavio nizom
kratkih filmova početkom 80-ih, da bi ubrzo počeo snimati i cjelovečernje
filmove. "Mauvais Sang" ili "Zla krv" bio je njegov drugi
dugometražni film, a u njemu je predstavio jednu novu generaciju mladih
francuskih glumaca kao što su Juliette Binoche, Julie Delpy ili Denis Lavant,
koji će i kasnije glumiti u gotovo svim Caraxovim filmovima. Već s prvim filmom
Carax se potvrdio kao autor s iznimnim osjećajem za vizualnost i kao sljednik
poetike francuskog novog vala, koji je sa svakim filmom nastavljao
eksperimentirati i provocirati. I sa "Zlom krvi" Carax je nastavio
istraživati temu ljubavi u modernom svijetu, no na nešto mračniji način, pošto
je ovaj film nominalno krimić.
Priču je Carax smjestio u Pariz bliske
budućnosti u kojem će se pojaviti nova misteriozna bolest STBO. Ona ubija mlade
koji se upuštaju u seksualne odnose bez emocija i bez romantike, a iako je
serum za ovu bolest proizveden, kompanija koja ima pravo na njega, drži ga
nedostupnim za pučanstvo. Ipak, dva ostarjela kriminalca, Marc (Michel Piccoli) i
Hans (Hans Meyer), nakon što su ucjenjeni od misteriozne Amerikanke, pristaju
ukrasti serum, a za taj će zadatak angažirati buntovnog tinejdžera Alexa
(Lavant). Alexov otac nekad je radio kao ubojica za ovaj dvojac, a ovaj
neobični mladić pristat će na ovaj zadatak dobrim dijelom i zbog razloga jer mu
se svidjela Marcova puno mlađa ljubavnica Anna (Binoche).
Ovaj je Caraxov film i svojevrsni hommage francuskom novom valu, posebno
legendarnom Jean-Lucu Godardu, a ponajviše bi ga se moglo usporediti s
Godardovim vjerojatno najpoznatijim remek-djelom "Do posljednjeg
daha". Jer baš kao što su u Godardovom klasiku Jean-Paul Belmondo i Jean
Seberg bili par koji se sastojao od kriminalca i potpuno nezainteresirane
djevojke, jako slični su im i Alex i Anna. Iako je u karijeri snimio tek pet
dugometražnih filmova, Caraxa se danas smatra jednim od najvažnijih i najzanimljivijih
modernih francuskih filmaša, a s posljednjim filmovima on je skrenuo još dublje
u eksperimentalizam, avangardu i nadrealizam. Najbolji primjer za to je i
njegov "Holy Motors" iz 2012. godine, a s nestrpljenjem
očekujemo i njegov sljedeći film, koji bi trebao biti i prvi na engleskom
jeziku.
Primjedbe
Objavi komentar