(M)UCHENIK (2016,RUS) - 8/10

Venja (Pjotr Skvorcov) je naizgled tipični srednjoškolac iz ruskog provincijskog grada, kojeg je otac odavno napustio i živi on sam s majkom, a ona radi čak tri posla kako bi prehranila sebe i sina. No, vrlo brzo shvaćamo da je Venja religijski fanatik, kršćanski fundamentalist koji ne ide nigdje bez svetog pisma i koji je valjda svaku rečenicu iz te knjižice naučio napamet. Kako to već biva s religijskim fanaticima i Venja je jedan od onih koji s mudrostima iz svetih knjiga maltretira sve oko sebe i pokušava na silu pokrštavati i one koje takve stvari jednostavno ne zanimaju, a ono što će u početku možda djelovati kao mladenački hir ili neki bizarni oblik bunta, ubrzo će se pokazati kao potpuna opsesija i zaluđenost. Venja je uvjeren kako je kraj svijeta blizu i da je pitanje trenutka kad će dobri bog zbog grešnosti i nemorala zgromiti svijet, a potvrdu svojih tvrdnji on nalazi u interpretacijama biblijskih spisa. Štoviše, on postaje sve uvjereniji kako posjeduje nadnaravne moći i kako bog progovara preko njega te da je on čak sposoban iscijeljivati onako kako je to radio Isus Krist.

Već na samom početku on izazove veliku zbrku u školi kad se pobuni da je nemoralno i grješno da djevojke tijekom nastave na bazenu plivaju u dvodjelnim bade kostimima jer time izazivaju i na grijeh navode svoje muške kolege. U posebne sukobe on upada s profesoricom biologije Elenom (Viktorija Isakova), jedinom koja se odluči suprotstaviti ovom mladom fanatiku, koji joj jednostavno onemogućuje održavanje nastave i predavanje bilo čega što nema veze s Biblijom. Tako kad je na rasporedu sat spolnog odgoja on se iz protesta skida gol pred cijelim razredom i onemogućuje da profesorica učenike upozna s metodama kontracepcije, a dok je na programu učenje o nastanku svijeta i o Darwinovim teorijama, on dođe na sat odjeven u gorilu. Da situacija bude apsurdnija, ovaj mladi manipulator sa svojim iritantnim i nametljivim ponašanjem u kojem između ostalog tvrdi da se ugrožavaju njegove vjerske slobode, polako uspijeva pridobiti i ravnateljicu škole, koja mu stalno ide na ruku, a školski svećenik, čije se mišljenje uvijek uvažava, također je stalno na njegovoj strani. Nastavnica Elena, koja je uzgred podrijetlom Židovka, što mladi Venja obilno iskorištava kako bi poentirao da je njezin cilj uništavanje kršćanskih vrijednosti, ostaje tako jedina koja će mu se pokušati suprotstaviti, no sve mahnitiji Venja smislit će način kako je eliminirati.

Izazvala je ova drama prepuna simbolike velike kontroverze u Rusiji, a redatelja Kirila Srebrenikova dovela u ogromne probleme s kojima se bori i danas. Jasno da je čovjek odmah optužen kao mrzitelj svega ruskog i kršćanskog, mučki provokator koji podriva poredak i kvari omladinu. Osim što je stao na žulj ruskoj pravoslavnoj crkvi, Srebrenikov se zamjerio i nekim puno opasnijim tipovima jer simbolika mističnog vođe koji demagogijom, silom i strahom pokušava okupiti ljude i više je nego očita. To je definitivno bila i intencija autora koji je "(M)učenika" snimio prema kazališnom komadu njemačkog dramatičara Mariusa von Mayenburga. Zato i ne čudi da film djeluje pomalo teatralno, ali svejedno je cijela ova priča i više nego uznemirujuća jer, nažalost, previše podsjeća na stvarnost i stvarne situacije u društvu.

Iako sam u pravilu osoba kojoj je potpuno svejedno je li netko vjernik ili ateist, užasno me smetaju i nevjerojatno iritiraju fundamentalisti iz oba tabora koji se nametljivo drugima trude nametati svoja mišljenja, a Venja je jedan od iritantnijih tipova koje smo mogli vidjeti na velikom ili malom platnu posljednjih godina. Doduše, prillično mi je čudno da je danas, barem na ovim prostorima, a vidimo da ni u Rusiji nije nešto drukčije po tom pitanju, postoji sve više ljudi koji u religijskom fundamentalizmu pronalaze izlaz i trude se svoj stil života i svoje vrijednosti ako treba na silu nametati i ostatku društva. Takve tendencije u društvu su i više nego opasne i upozoravajuće, a svojim filmom i Srebrenikov je pokušavao na njih upozoriti i ukazati. Premijerno je "(M)učenik" prikazan u programu "Drukčiji pogled" festivala u Cannesu, gdje je dobio i nagradu Francois Chalais, kojom se nagrađuje film posvećen humanističkim vrijednostima. Kompozitor Ilija Demucki dobio je i nagradu europske filmske akademije za glazbu, kojom je također savršeno uspio dočarati mračnu fascinaciju, kao i netoleranciju koju religijski fanatici poput Venje znaju kreirati.

IMDB LINK