Jafar Panahi vjerojatno je najpoznatiji učenik legendarnog iranskog
filmaša i začetnika pokreta koji se naziva iranski novi val, Abbasa
Kiarostamija, a unatoč tome što mu je 2010. godine zabranjeno snimanje filmova,
Panahi nastavlja izigravati kaznu te i dalje snima intimne, minimalističke
filmove koji se redovito prikazuju na najuglednijim svjetskim festivalima. Za
"Se rokh" ili "3 Faces" dobio je i nagradu za scenarij u
Cannesu, a s obzirom da mu u Iranu nitko ne smije financirati filmove, riječ je
o još jednoj pravoj gerilskoj produkciji snimljenoj poskrivečke. Nakon što je u
prethodnom filmu Panahi glumio sam sebe kao vozača taksija, zafrkavajući se na
taj način na račun presude da više ne smije snimati filmove pa sada mora
pronaći drugi posao, i sada Panahi glumi samoga sebe. I ne samo on, već svi
ljudi koji se pojavljuju u ovom neobičnom miksu igranog filma i dokumentarca
glume sami sebe.
U uvodnoj sceni vidimo djevojku iz iranske provincije kako se snima
mobitelom i šalje poruku popularnoj iranskoj glumici Behnaz Jafari da dođe u
pomoć i spasi je od njene konzervativne obitelji. Jafari i Panahi potom kreću
na put i to prilično uznemireni jer se na kraju snimke čini da si je djevojka
oduzela život, a dvoje modernih ljudi uvjerit će se kolike su razlike između
modernog i tradicionalnog u njihovoj zemlji i da su to zapravo dva svijeta.
"Se rokh" je još jedan film snimljen u pravoj gerila produkciji, a
bio je to već četvrti film koji je Panahi snimio za vrijeme dok je pod
zabranom. "3 Faces" je posve neobičan film u kojem se brišu granice
između stvarnosti i fikcije i gotovo je nemoguće zaključiti radi li se o
igranom ili dokumentarnom filmu.
Kompletna priča oko Panahijeve situacije prilično je bitna za shvaćanje
ne samo ovog, već praktički svih njegovih recentnih djela. Bez obzira što je za
malo izbjegao odlazak u zatvor te je neko vrijeme morao provesti i u kućnom
pritvoru, a zabranjeno mu je napuštanje zemlje, Panahi očito ne može protiv
sebe te nastavlja provocirati. No, to je suptilna, low-key provokacija, priče
iz stvarnog života njegove zemlje i filmovi koji se u Iranu sasvim sigurno neće
prikazivati, no zato on uživa veliki ugled svjetske kritike i na svjetskim
festivalima redovito se prikazuju njegovi najnoviji filmovi. Snimanje filmova za ovog autora nastavlja i svojevrsno pružanje
otpora i odbijanje potpisivanja kapitulacije protiv jednog totalitarnog i
neslobodnog režima jer prava je šteta što jedan tako talentiran autor nije u
mogućnosti snimati prave, velike filmove kao što su bili "Crimson
Gold" ili "Offside", kojima je i isprovocirao ajatolahe i
sličnu bagru.
Primjedbe
Objavi komentar