Kategorija dobitnika Oscara za kratke filmove
obično je jedna od onih na koje i ne obraćamo previše pažnje, no nerijetko se
zna dogoditi da ti zanemareni kratkometražni slavodobitnici, kasnije ostvare impresivne karijere i u "pravim", cjelovečernjim filmovima. Izraelac
Guy Nattiv je i prije Oscarom nagrađenog kratkiša "Skin" iz 2018.
godine u svojoj zemlji snimao i cjelovečernje filmove, no dolazak u Ameriku
značio je i novi početak, a nakon kratkog filma "Skin", snimio je
Nattiv i istoimeni dugometražni film. Iako oba filma dijele isto ime i u oba
filma obrađuje temu neonacista, priče ovih filmova sasvim su različite te je
dugometražni "Skin" biografska krimi drama o bivšem neonacistu s
američkog Midwesta Bryonu Winderu (Britanac Jamie Bell). O ovom tipu ranije je
sniman i dokumentarac "Erasing Hate", a već prvi pogled na Bryona sugerira
zašto se ovi filmovi nazivaju "Koža" ili "Brisanje mržnje".
Winder se neonacističkoj organizaciji
pridružio još kao 14-godišnjak, a do tinejdžerskih godina ne samo cijelo
tijelo, već i glavu i lice, on si je prekrio rasističkim i zbilja užasnim tetovažama.
Kako ćemo vidjeti već na početku ovog filma, on će se kasnije svojih uvjerenja odreći i podvrgnut će se dugotrajnoj i zahtjevnoj operaciji brisanja svih tih
tetovaža sa sebe. No, prije toga Windera ćemo upoznati kao pravog
"pit-bulla" organizacije iz Indiane, kojoj su na čelu supružnici Fred
(Bill Camp) i Shareen (Vera Farmiga) Krager, sredovječni par koji okuplja
izgubljene klince i potom ih podučava mržnji i od njih stvara pravi batinaški
odred. Već u uvodnim scenama vidimo da organizacija koja se naziva Vinlanders
Social Club nije nimalo bezazlena jer će tijekom prosvjeda antifašista i
aktivista za ljudska prava ovi izbrijani šupljeglavci izazvati užasne nerede i
premlatit će sve što im se nađe na putu.
Ipak, Bryon će uskoro početi doživljavati transformaciju
i to nakon što upozna Julie, razvedenu majku tri kćeri. Kao da će se u njemu
vrlo brzo početi razvijati očinski instinkt i kao da će shvatiti da obiteljski
život i članstvo u organizaciji koja pali džamije, mlati crnce i slično, baš i
ne idu skupa. Taj prijelaz iz opasnog divljaka koji izaziva strah među svima
već na prvi pogled, neće biti ekspresan, već će se Bryon dugo lomiti i boriti
sa samim sobom i s vlastitim uvjerenjima. Iako ta njegova transformacija i nije
do kraja uvjerljiva jer ubrzo će on od tipa koji 14-godišnjim klincima nožem
izrezuje lice i mlati sve redom, postati obiteljski čovjek koji ne želi imati
veze s vlastitom prošlošću, svejedno je ova priča jedna od onih moćnih i
šokantnih. No, koliko god se on želio riješiti prošlosti i starog društva,
jasno je da to obično i nije tako lako. Posebno kad ti je staro društvo jedna
od najgorih neonacističkih organizacija u Americi, a kad ti jezive tetovaže po
cijelom licu svima otkrivaju tko si i što si.
U svakom slučaju pokazao se "Skin"
kao kvalitetna krimi drama koja me u nekim trenucima podsjetila na kultnu
"Generaciju X", film koji mi je duboko ostao urezan u pamćenje kad
sam ga prvi puta gledao još kao tinejdžer, iako "Skin" ipak nema
toliku težinu. Svejedno, riječ je o filmu koji progovara o jednoj vrlo važnoj i
aktualnoj temi jer vidimo, nažalost, da je tih neonacističkih, rasističkih i
mrziteljskih organizacija sve više ne samo u Americi, već da je posljednjih
godina sličnih kretena sve više i u dobroj staroj Europi. Nudi ovaj film i
sasvim solidan uvid u funkcioniranje jedne takve organizacije i vidimo kako je
tu u pravilu riječ o napuštenim i izgubljenim klincima u kojima razni
manipulatori i širitelji mržnje pronalaze laku metu za sijanje svojih
idiotarija. Baš kao što klinac kojeg pokupe s ceste u ovom filmu, prizna Bryonu
da je ušao u njihov auto i pristupio ovoj organizaciji jer je bio gladan i
nadao se da bi mogao dobiti nešto za jesti, zasigurno i u stvarnosti mnogi zbog
sličnih razloga pristupaju takvim groznim organizacijama.
Kad si odbačen i ostavljen od svih, tada
osjećaj pripadnosti bilo kakvom društvu, zajednici ili organizaciji za nekog
takvog može značiti jako puno i tada u pravilu nije teško zavesti i
izmanipulirati nekoga tko samo želi pripadati nečemu. Upravo zbog toga je
nevjerojatno važno imati i obrazovni sustav koji će u djeci i mladima razvijati
kritičko razmišljanje, a ne od njih samo stvarati programirane poslušnike i
klimavce koji ne znaju i ne mogu shvatiti svijet oko sebe i koji se
nevjerojatno lako daju izmanipulirati te pristaju činiti najgore moguće stvari.
I u ovom filmu vidimo da su to u pravilu ljudi potpuno ispranih mozgova, koji
ne mogu shvatiti da je ono što čine potpuno pogrešno. Pomalo je zastrašujuće
što je ekstremna desnica posljednjih godina u nevjerojatnom usponu i upravo oni
predstavljaju možda i najveću sigurnosnu ugrozu u Americi. Prema podacima
FBI-ja, broj terorističkih napada za koji su odgovorni ekstremni desničari,
neonacisti i razni bijeli supremacisti iz godine u godinu raste u Americi te ih
je tako u 2017. zabilježeno više od 30, dok ih je samo desetak godina ranije u
prosjeku bilo pet godišnje. Sve to govori da situacija nije nimalo bezazlena, a
pitanje je što uopće možemo očekivati u budućnosti.
Primjedbe
Objavi komentar