THE ANGEL'S SHARE (2012,GBR) - 8/10



Robbie je mladić iz Glasgowa kojem je sudbina naizgled u startu bila predodređena. Kako su mu roditelji bili problematični tipovi koji su više vremena provodili u zatvoru, nego na slobodi, tako je i on veći dio djetinjstva i mladosti proveo u popravnim domovima. I dalje on redovito upada u probleme, sranja kao da se lijepe za njega, a kako je nasilje zapravo i jedino što poznaje, on na sve odgovara sukobima i okršajima. Zbog jednog takvog, u kojem je Robbie pretukao dvojicu tipova i nanio im teške tjelesne ozljede, on se našao na sudu. Iako je izvjesno da mu zatvorska kazna ne bježi, s obzirom da bi uskoro trebao postati otac, sutkinja ga osudi na rad za opće dobro te će on ubrzo završiti u radnoj skupini s podjednako problematičnim tipovima.

Nakon što djevojka čiji ga otac ne podnosi rodi sina, Robbie se odluči doista promijeniti i obeća joj da neće upadati u probleme. Trudi se on izaći na pravi put i bori se ne samo s osobnim demonima i prošlosti, već mu je ekipa koju je ranije namlatio stalno za petama i traže ga po Glasgowu, a jedini koji mu odluči pomoći i zauzme se za njega je voditelj skupine rada za opće dobro, Harry. Ujedno je Harry i veliki ljubitelj viskija te svoju radnu skupinu odluči on jednom prilikom odvesti na kušanje u poznatu distileriju, a Robbieu i ostatku ekipe ondje na pamet padne ideja kako bi se mogli riješiti svojih problema i početi ispočetka. Kako ionako iz svake bačve viskija godišnje ishlapi minimalna količina pića, što se naziva "Angel's Share", tako Robbie i društvo odluče uzeti i svoju verziju "danka anđelima" iz bačve raritetnog viskija kojeg kolekcionari cijene u stotinama tisuća funti.

Vjerujem da se mnogi ljubitelji filma dobro sjećaju ove humorne drame i oglednog primjera opusa legendarnog britanskog socijalnog filmaša Kena Loacha. Snimio je Loach bezbroj filmova u kojima su u središtu zbivanja bili društveni otpadnici, klasični marginalci, koji rijetko koga zanimaju kao ovog britanskog filmaša, a on je na temelju sličnih tema izgradio blistavu karijeru i u posljednjih pola stoljeća snimio niz sjajnih filmova. Ovaj puta Loach nas vodi u one dijelove Glasgowa koje baš i ne možemo vidjeti u turističkim razglednicama, dijelove grada koje nastanjuje niža klasa koja uglavnom preživljava baveći se sitnim kriminalom ili od socijalne pomoći. Mlađahni Robbie tipični je primjer tog svijeta, a u filmu za koji je scenarij napisao Loachev redoviti spisateljski kompanjon Paul Laverty, uspio je još jednom okupiti iznimnu ekipu autohtonih, a potpuno anonimnih i nepoznatih glumaca.

Upravo ta sposobnost da gotovo u svakom filmu uspijeva predstaviti potpuno novu ekipu autohtnih britanskih faca koje djeluju nevjerojatno uvjerljivo jedna je od najvećih Loachevih odlika. Naravno, uz to, što priče tih marginalaca ispripovijeda na tako senzibilan način, s toliko suosjećanja i empatije prema njihovim sudbinama kao što ne uspijeva gotovo nitko kad je u pitanju angloamerički film. Iako se kroz Loachevu filmografiju redovito provlači tematika radništva i borba za njihova prava u današnjem svijetu, ovdje je ovaj ponekad toliko podcjenjeni filmaš pokazao i da ima smisla za humor. I ovim filmom Loach je osvojio brojne nagrade po najvećim svjetskim festivalima, uključujući i nagradu žirija u Cannesu, gdje je "Danak anđelima" bio kandidat i za Zlatnu palmu. 

Primjedbe