Politički dokumentarci obično su polarizirajući
sadržaji i ovisno o nečijim političkim preferencijama, ideologiji i stavovima,
takvi filmovi pojedinom gledatelju budu zanimljivi ili ne. Filmove u kojima se
veličaju ideje ili tipovi čije stavove ne podržavam ili se s njima ne slažem, u
pravilu izbjegavam jer se ne želim dovesti u situaciju da na temelju toga sudim
o nekom filmu ili dokumentarcu, a to je gotovo nemoguće izbjeći. Zato i ne čudi
da je najnoviji film iznimno zaposlene američke dokumentaristice Alison
Klayman, koja je već za svoj debitantski dokumentarac o kineskom umjetniku i
disidentu Aiu Weiweiu dobila nagradu za najbolji američki film u Sundanceu,
izazvao velike kontroverze. Kad ti je glavni lik tip poput Stevea Bannona tako
nešto bilo je nemoguće izbjeći, a Klayman je "The Brink" snimila u
stilu "muhe na zidu", odnosno ona se dulje vrijeme družila s ovim
ljigavcem i njegov lik i djelo predstavila je isključivo preko njegovih izjava
i poteza, bez ikakvih dodatnih komentara.
Već po ovom "ljigavac" lako je za
pretpostaviti da o ideologu nove svjetske desnice i nemam neko mišljenje, a sam Bannon u ovom filmu potpuno mi je dao za pravo. Ideologija
koju on zastupa i politika straha i mržnje koju on širi u potpunoj je koliziji
s mojim svjetonazorima. Unatoč tome što bivšeg medijskog savjetnika Donalda
Trumpa, koji je iznimno zaslužan što je ovaj opasni šupljeglavac postao
predsjednik SAD-a, imamo praktički u svakom kadru, mišljenja sam da je Klayman
sjajno odradila posao i da je snimila gotovo pa savršen portret jednog iznimno
opasnog i prefriganog manipulatora. Čovjeka koji svjesno igra na najniže
ljudske emocije poput straha, gnjeva i mržnje i toga se uopće ne stidi. Čovjeka
koji je od nacista savršeno preuzeo propagandu kao moćno oružje za realizaciju
svojih političkih ideja i nametanja svojih političkih kandidata ljudima u
vremenima kad je moć masovnih medija toliko oslabila i kad smo došli do
trenutka da dobar dio ljudi automatski kad se nešto objavi u nekom mainstream
mediju to smatra neistinom i propagandom.
Upravo to Bannon i slični obilato koriste jer
kad dobar dio masovnih medija, koji su i dalje dobrim dijelom lijevo-liberalno
nastrojeni o njemu izvještavaju kao o negativcu koji radi na uništavanju svega
onog što je dobro i guranju ideja koje vode u propast, tada misle - ukoliko
mediji o njemu pišu loše, tada taj tip mora biti dobar. Uz Trumpa je Bannon
naučio da ne postoji loše medijsko praćenje (no bad media), a nakon što ga je
Trump izbacio s mjesta glavnog medijskog stratega, Bannon se bacio na misiju
glavnog idelogoga stvaranja globalnog populističkog pokreta. Njegov život
počinjemo i pratiti od trenutka kad je izbačen iz Bijele kuće i kada osmišljava
strategiju za razne američke sumnjive tipove (poput suca Roya Moorea iz
Alabame, tipa kojeg se sjećamo iz Cohenove "Who is America?", odnosno
kandidata za senatora koji je bio optužen za pedofiliju pa mu je Cohen prerušen
u agenta Mossada došao u goste sa specijalno osmišljenim detektorom za
pedofile).
Bannon ni ne skriva da se on zalaže na
populizam i nešto što naziva ekonomski nacionalizam, a pratimo ga i kako
obilazi Europu i pokušava povezati razne populističke, nacionalističke, čak i
neo-fašističke stranke i strančice po Europi. Marine Le Pen, Salvini, Nigel
Farage, Orban i slični tipovi oni su na koje cilja Bannon i pokušava ih
povezati u zajedničku grupaciju pred nadolazeće europske izbore (koji su se u
međuvremenu i održali, ali srećom ova ekipa nije dobila ni približno onoliko
glasova koliko se pretposavljalo i strahovalo). Vidimo u ovom zastrajućem i
uznemirujućem dokumentarcu koliko su strah i mržnja moćno oružje, posebno kod
tipa koji tako savršeno zna manipulirati ljudima i plašiti ih raznim
nepostojećim opasnostima. Tako vidimo da u Americi doista postoje ljudi koji
strahuju da će se u slučaju poraza Trumpa i povratka na vlast demokrata, ondje
dogoditi svojevrsna francuska revolucija u kojoj će se sjeći glave kršćanima i
bijelcima.
Meni je pomalo nesvatljivo da postoje ljudi koji padaju na te priče i
vjeruju ovakvim tipovima, zapravo i ne shvaćajući da je jedina misija takvih
punjenje vlastitih džepova i što dulje zadržavanje stanja u kojem se bogati sve
više bogate, a oni ostali stagniraju ili propadaju. Svjedoci smo kako
strategija širenja straha savršeno funkcionira i da razni populisti sa svih
strana svijeta danas jako dobro prolaze, a svijet koji zamišlja Bannon, za mene
djeluje iznimno zastrašujuće i toplo se nadam da se njegovi snovi nikada neće
ostvariti. Zatvaranje u nacionalizme nikada u povijesti nije donijelo ništa
dobroga, a zasigurno neće ni u budućnosti i jednostavna rješenja koja nude
Bannon i slični smradovi dovest će samo do zaoštravanja odnosa. Iznimno
zanimljiv dokumentarac kojeg treba pogledati, no kako to već obično biva,
pogledat će ga vjerojatno oni koji dobar dio toga ionako već znaju i dobro su
svjesni što nosi ova populističko - nacionalistička i konzervativno - kvazikršćanska
kontrarevolucija koja se kotrlja preko brda.
Primjedbe
Objavi komentar