THE RUSSIAN FIVE (2018,SAD) - 8/10



Ne mogu baš reći da mi je hokej jedan od omiljenijih sportova, štoviše, ne mogu se uopće sjetiti jesam li ijednu hokejašku utakmicu uspio pogledati od početka do kraja, no definitivno je to sport vrijedan divljenja. Od same pomisli na stajanje u one klizaljke ili kako se to već zove već mi se počne vrtjeti u glavi, a gdje je još sva ta masivna odjeća, palice i sve što ide uz to. Ako se dobro sjećam, hokej se smatra jednim od fizički najzahtjevnijih sportova (naravno, ukoliko izuzmem sad neke ekstremne sportove tipa trčanja na Mt. Everest i slično), no debitantski dugometražni dokumentarac Joshue Riehla nije samo film o hokeju. Jasno da se "The Russian Five" bez problema može smjestiti u podvrstu sportskih dokumentaraca, no ovo je jednako toliko film o prijateljstvu, zajedništvu i rušenju predrasuda.

"Ruskom petorkom" naziva se skupina od pet ruskih hokejaša (Vjačeslav Fetisov, Igor Larionov, Sergej Fedorov, Slava Kozlov i Vladimir Konstantinov), koji su krajem 80-ih i početkom 90-ih bili prvi ruski hokejaši koji su se okušali u najjačoj ligi svijeta, američkom NHL-u. I što je najbolje od svega, igrali su svi oni zajedno za isti klub, Detroit Red Wingse te su upravo oni najzasužniji što je nakon više od 40 godina suše, Staney Cup konačn stigao u Motown (mogu pretpostaviti što je to značilo navijačima, pošto i sam simpatiziram klub koji naslov čeka već ohoho godina, nadam se samo da ta suša i ovdje neće trajati 40 godina). No, ovaj je film ujedno i priča o Detroitu, nekad jednim od najmnogoljudnijih američkih gradova i gradu poznatom kao industrijsko sjedište SAD-a, ali i gradu koji je danas postao gotovo pa grad duhova. Paralelno s posljednjim naslovom prvaka NHL-a do dolaska Rusa, odnosno od 1955. godine, počelo je i propadanje Detroita. Gašenje radnih mjesta i napuštanje teške industrije dovelo je do toga da se Detroit počeo pretvarati u grad nezadovoljnih i nesretnih ljudi, a na sve se to nakalemila i nesretna sudbina njihovog ponosa, odnosno Red Wingsa.

Kad je novi vlasnik početkom 80-ih preuzeo klub, Red Wingsi su bili predmet sprdnje među svima i prava kanta za napucavanje, Sve se počelo mijenjati kad je početkom 80-ih za generalnog menadžera doveo tipa po imenu Jim Devellano, a on je krenuo graditi momčad ispočetka. I nije sve odmah baš išlo prema planovima jer bio je to dugotrajan proces, a rezultati su i dalje izostajali. Sve se počelo mijenjati kad je krajem 80-ih Devellano počeo draftirati hokejaše iz tada nepobjedivog Sovjetskog saveza, iako uopće i nije znao hoće li oni ikada zaigrati za njegovu momčad. Priča o gotovo pa otimanju prvog ruskog igrača za vrijeme američke turneje SSSR-a skoro je pa prava filmska, a vrlo brzo nakon pada čelične zavjese u Detroit su počeli stizati i ostali ruski hokejaši.

Jasno da su svi ti Rusi u početku dočekani s iznimnom skepsom i predrasudama i to ne iz razloga jer su ljudi strahovali da oni nemaju pojma o hokeju. Svi su ih ispod oka gledali jer su bili odgajani na način da su svi sovjeti njihovi neprijatelji i da su svi oni koji žive u Sovjetskom savezu komunisti koji žele uništiti njihov stil života. Bio je to pravi sudar ne sam kultura, već i stilova i filozofije igre i jasno da je trebalo proći neko vrijeme da ne samo klub i suigrači, već i kompletna zajednica, prihvate ruske hokejaše. Lako je za pretpostaviti da kad su Red Wingsi gubili da su upravo Rusi bili dežurni krivci, a zbog toga što su bili Rusi i što su težili lepršavoj igri s puno posjeda paka (skoro sam napisao lopte, vidi se da sam više za ove naše sportove) često su bili na meti protivničkih braniča, koji su ih divljački mlatili. No, ni Rusi nisu ostajali dužni. Pokazao se na kraju "The Russian Five" kao jedna krasna priča i kao jedan od zanimljivijih sportskih dokumentaraca na koje sam u posljednje vrijeme naletio.

Primjedbe

  1. Vrhunski dokumentarac. Gusta san od pocetka do kraja. Pogotovo sta san jos i veliki ljubitelj hokeja. Na zalost, Split bas i nije neko okruzenje di bi moga upraznjavat svoju ljubav za ovin sportom, pa san mora u nekoliko slucajeva cak potegnut i do Zagreba, gledat Medvescak. A tek sta san gusta u Ledenoj Dvorani, o tome necu ni pricat. Jedino su me malo moji sa istocne tribine Poljuda nekako cudno pogledavali, s tim mojin hokejom, a uz to jos i Zig-Zag Medvescakom, k tome jos i zagrebackim... 😂😂

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar