Halla je 49-godišnja dirigentica zbora, kojoj
bi se upravo trebao promijeniti život jer su joj iz agencije za posvajanje javili
da je njena aplikacija konačno stigla na red. Kako je aplikaciju za posvojenje
Halla poslala prije dobre četiri godine, već je odustala od snova da će imati
dijete, no umjesto da bude sretna što je konačno dobila zeleno svjetlo da se
zaputi u Ukrajinu po siroče, to se nije moglo dogoditi u gore vrijeme jer ona
se upravo sprema objaviti rat. I to ne bilo kakav rat, već ona se sama upustila
u neravnopravnu borbu protiv multinacionalne korporacije, koja u brdima Islanda
planira gradnju postrojenja. Kako Halla strahuje da će to postrojenje bitno
uništiti okoliš, ova ekološka aktivistica odlučila je uzeti luk i strijelu te
sabotirati električne vodove kako bi prekinula opskrbu strujom i na taj način
poremetila planove investitora. No, njezin aktivizam i njena borba ne s
vjetrenjačama, već s ogromnim električnim vodovima ubrzo će postati problem
broj jedan za cijelu zemlju. Iako nitko ne zna tko je taj saboter koji
opstruira planove razvoja i izgradnje, svi su složni da je ta osoba državni
neprijatelj broj jedan. Njezin ilegalni aktivizam počinje se ubrzo uspoređivati
s terorizmom Al-Qaede, islamske države i Andersa Breivika, a Halla je u velikim
dvojbama jer ne zna na koji način uskladiti svoju borbu s budućim posvojenjem
djevojčice iz Ukrajine.
"Kona fer i striđ", kako se u
originalu naziva ova kombinacija pustolovine, komedije i drame, možda bi se
najbolje mogla opisati kao prava komedija apsurda. Kao film koji problematiku
posvemašnjeg zagađenja i uništenja prirode te klimatskih promjena obrađuje na
duhovit i originalan način i to preko lika sredovječne žene koja se sama poput
Don Kihota odlučila boriti s vjetrenjačama. Jasno da je njezin oblik aktivizma
doveden do potpunog apsurda i karikature, no ima i tome puno simbolike jer svi ti pokušaji
ekološki svjesnijeg dijela društva i njihova borba sa zagađivačima, upravo je
takva. Dok velika industrija i dalje svijet zagađuje bez imalo srama i
odgovornosti, nama se prodaju priče da ćemo nekorištenjem plastičnih vrećica
spasiti svijet i utjecati na manje zagađenje i slične priče za malu djecu. Dok
oni i dalje bez ikakvih zapreka uništavaju sve, raju se jebe s odvajanjem
otpada i sa sličnim pizdarijama, koje će kakti spasiti planet od onečišćenja.
No, da se vratim na temu.
Osim što se ističe svojim aktivističkim i
problemskim štihom, "Woman at War" se pokazao i kao posve svjež,
originalan, simpatičan, zabavan i duhovit film, koji je u Islandu pokupio
apsolutno sve nagrade u izboru za najbolji film godine. To i ne čudi jer se
scenarist i redatelj Benedikt Erlingsson pokazao kao čovjek s odličnom idejom i
iznimno kreativnim pristupom. Osim što je fotografija čudo, što više i ne čudi
kad su u pitanju islandski filmovi i krajolici su nenadmašni, Erlingsson je
izveo i odličan štos s glazbom. Umjesto da glazba bude pozadinska, Hallu cijelo
vrijeme u stopu prati mini-orkestar ili tercet ukrajinskih
folklorašica koji proizvode gotovo sve zvukove, a povremeno se oni
čak i uključuju u priču. Ne smije se zaboraviti ni glavnu glumicu Halldoru
Geirhardsdottir, koja zapravo i nosi cijelu priču te je posve zasluženo da je
bila nominirana za najbolju europsku glumicu godine. "Woman at War"
definitivno je pravo osvježenje, jedan aktivistički feel - good film, koji
na ležeran, ali upečatjiv način upozorava na možda i najveći svjetski problem.
Primjedbe
Objavi komentar