Čim sam vidio koji dvojac stoji iza ove
romantične humorne fantazije, odmah sam pretpostavio da bi film o svijetu koji
je potpuno zaboravio na "The Beatlese" mogao biti jedan od onih feel
- good filmova godine, a to se i ostvarilo. "Yesterday" se doista
pokazao kao pitka, ugodna, simpatična komedijica s kojom su i Danny Boyle i Richard
Curtis još jednom potvrdili zašto ih se već desetljećima smatra ponajboljim
britanskim filmskim izvoznim proizvodom. Na Boylea vjerojatno i ne treba puno
trošiti riječi. Redatelj je to koji je osvojio Oscara za genijalnog
"Milijunaša s ulice", a snimio je ovaj filmaš iz Manchestera i uratke
kao što su "Trainspotting", "Žal", "28 dana
kasnije" ili "127 sati". Hit za hitom već više od trideset
godina niže Curtis, koji se još 80-ih predstavio kao vrstan komediograf kultnim
serijama "Crna guja" i "Mr. Bean", koje je osmislio s nenadmašnim
Rowanom Atkinsonom. Devedesetih je upravo Curtis napisao neke od najuspješnijih
britanskih romantničnih komedija kao što su "Četiri vjenčanja i
sprovod" ili "Notting Hill", a ništa manje uspješno za njega
nije bilo ni 21. stoljeće, kad je napisao scenarije za filmove kao što su
"Bridget Jones" ili "Love Actually".
Ovaj puta u središtu priče je mladić indijskog
porijekla Jack Malik (Himesh Patel), koji nije odustao od snova da će postati
slavan glazbenik. Iako je već na rubu tridesetih godina, on i dalje ne odustaje
od snova i svira po ulicama, po praznim pubovima, po dječjim rođendanima, ma
svuda gdje ga zovu i ne zovu. No, jednostavno ne ide i ne ide. Njegovu glazbu
ne prepoznaje praktički nitko osim njegove najbolje prijateljice od djetinjstva
i menadžerice Ellie (Lily James) i još dvoje, troje ljudi i Jack odlučuje da je
stiglo vrijeme da prestane sanjati i posveti se stvarnom životu. K'o za vraga,
baš te noći kad će on donijeti odluku o vješanju starog Gibsona o klin i posvećuje se
poslu u supermarketu, doživjet će nesreću koja će promijeniti ne samo njegov
život, već i cijeli svijet. Nakon što u cijelom svijetu na 12 sekundi nestane
struje, ispostavit će se da je Jack jedini koji se sjeća da su "The
Beatlesi" ikada postojali. Nigdje na svijetu ne postoje nikakvi zapisi o
njima i o njihovoj muzici, a ovaj mladi glazbenik odlučit će iskoristiti
priliku. Vrlo brzo on će se proslaviti pjevajući pjesme kao što su
"Yesterday", "Hey Jude" i ostale uspješnice, a cijeli
svijet će misliti da je upravo Jack genijalac koji je spjevao te čudesne
pjesm
Jasno da je pred njim ne samo uspješna
karijera, već i bogatstvo i vjerojatno najprodavaniji i najbolji album u povijesti
glazbe, no Jack će ubrzo shvatiti da sve to i neće ići tako jednostavno. Tim
više jer će se dogoditi i romantični trenutak, koji će mu promijeniti poglede
na život, a strah da će se ljudi kad - tad probuditi i shvatiti da je on
plagijator koji je samo pokupio pjesme od najpoznatijeg i najuspješnijeg benda
u povijesti pop - rock glazbe sve više će postajati neizdrživ. I doista,
gledajući ovaj film nemoguće je ne doći do zaključka koliko bi svijet bio
siromašniji i prazniji bez svih tih pjesama koje su John, Paul, George i Ringo
otpjevali, a usput je isto tako nemoguće ne pomisliti bi li "The Beatlesi"
danas uopće imali ikakve šanse za uspjeh? Bi li se ne samo uspjeli probiti, već
bi li ih ta diskografska mašinerija samo prožvakala i od njih stvorila proizvod
na kojem će ekspresno zaraditi, a usput potpuno uništila duh svih tih himničkih
pjesama koje su ovi genijalci nekoć u potpunoj slobodi i bez ikakvih novovjekih
uplitanja mogli stvarati?
Ima u ovom filmu i nešto utopističkog, vidjet
ćete, a lijepo se bilo podsjetiti i svih tih krasnih pjesama "The
Beatlesa" od kojih mnoge nisam čuo godinama. Svi oni koji su gledali
ranije romantične komedije koje je Curtis napisao vjerojatno pretpostavljaju da
ima tu dosta sladunjavosti, nezaobilaznog trčanja po kolodvorima za svojom
dragom, stizanja na sve u posljednji trenutak, no u ovakvom filmu to sam i
očekivao i ne može se to ovaj puta uzeti za zlo. I Boyle se sasvim fino snašao
na ovom, za njega do sada, prilično nepoznatom terenu romantične komedije, a
uspio je on ovom žanru udahnuti neku novu svježinu i dati nešto svoje.
"Yesterday" je definitivno jedan od onih pravih filmova u pravo
vrijeme, simpatična premda zašećerena komedija s puno duha i šarma i s pregršt jako
dobrih likova, a posebno se to odnosi na Kate McKinnon kao Jackovu menadžericu,
koja ima "cunning plan" od svog štićenika napraviti tvornicu novca u
dijelu filma koji je fina satira na današnju glazbenu industriju, kao i na njegovog zaboravljivog roadieja Rockyja. Film je to i
s puno dobre muzike, koja bi svakako mogla odnijeti titulu ultimativnog feel -
good filma godine uz kojeg se osjećaš dobro i ugodno, a kojem jako malo škode i
brojni klišeji i predvidiv rasplet.
Primjedbe
Objavi komentar