BERGMAN: A YEAR IN A LIFE (2018,ŠVE) - 10/10

Godina 1957. za proslavljenog švedskog filmskog i kazališnog redatelja Ingmara Bergmana bila je možda i prijelomna na profesionalnom planu. Nakon komercijalnih uspjeha ranijih filmova, dobio je Bergman slobodne ruke u snimanju onako kako on želi, bez da mu se itko upliće u kreativni proces. Jasno da je tu slobodu ovaj genijalac odlučio iskoristiti na najbolji mogući način te je u istoj godini snimio dva ponajbolja filma - "Sedmi pečat" i "Divlje jagode". No, kako bi rekli u onim TV prodajama - to nije sve! Iste je godine ovaj hipeproduktivni radoholičar i vizionar snimio i jedan televizijski film, režirao je jednu radio dramu, kao i čak četiri kazališne predstave, među kojima i grandioznu petosatnu produkciju Ibsenovog "Per Gynta". Od djela za koje se govorilo da je nemoguće uprizoriti, Bergman je u kratkom roku napravio najveći europski kazališni hit godine. I sve to je napravio u godini dok je imao užasnih problema s bolovima u želucu, dok je već bio u trećem braku i imao je šestero djece (ili petero, kako je sam istaknuo, očito od silnog posla zaboravivši kakvo mu je uopće stanje po pitanju brojnosti djece) i dok je istovremeno hendlao s barem dvije ljubavnice.

Ključna godina u Bergmanovom profesionalnom životu tek je kamen temeljac oko kojeg je švedski dokumentarist Jane Magnusson izgradio ovaj čudesni dokumentarac, koji je posve zasluženo odnio nagradu europskog dokumentarca godine. U ovih nešto manje od dva sata Magnusson je uspio zaokružiti jednu životnu priču i pružiti nam savršen uvid u život čovjeka kojeg mnogi smatraju najvažnijim i najutjecajnijim redateljem svih vremena, čovjeku koji je već za života postao mit i više od običnog redatelja. Koliko Bergman znači ne samo za švedsku kulturu, već i za promociju Švedske u svijetu, gotovo je nemoguće opisati, a koliki je utjecaj on imao na praktički sve kasnije filmaše govore neki od najpoznatijih redatelja današnjice poput Larsa von Triera ili Zhanga Yimoua. O iskustvima života uz njega govore valjda svi preživjeli suradnici i glumci koji su živjeli i stvarali uz Bergmana (osim Maxa von Sydowa, no i on je već natukao 90 godina, tako da mu nije za zamjeriti), a iako je Bergman i danas najveća švedska ikona, Magnusson se nije libio prikazati i njegovu mračnu stranu.

Saznajemo u ovom dokumentarcu tako i mnoge nepoznate detalje i događaje iz Bergmanovog života te shvaćamo koliko je on i za života bio kontroverzan i kontradiktoran tip. Čovjek kojeg su svi obožavali i kojeg su se podjednako plašili. Redatelj s kojim su svi švedski glumci željeli raditi jer su znali da im nastup u njegovim filmovima nudi i međunarodnu karijeru, ali i redatelj koji samo jednim potezom može potpuno uništiti nečije karijere i živote. Baš kao što je Bergman bio nenadmašan u stvaranju psiholoških drama, tako i ovaj dokumentarac pruža savršen uvid u njegovu psihu i njegovu motivaciju. Nakon ovog filma uspio sam dobiti i odgovore na neka pitanja kad je riječ o nekim njegovim filmovima koje nakon prijašnjih gledanja i nisam do kraja uspio shvatiti te saznajemo kako je on preko svojih likova prvenstveno istraživao samog sebe. Kako bi stvorio sva ta remek-djela morao je Bergman zaroniti duboko u svoju podsvijest, u svoja sjećanja iz djetinjstva ili mladosti, u svoje strahove i često bi svi likovi iz njegovih filmova imali nešto njegovo ili bi u potpunosti bili njegova personifikacija. Izuzetan dokumentarac koji bi mogao i trebao biti prava lektira svim istinskim ljubiteljima filma.

IMDB LINK