Raoul Peck je filmaš i politički aktivist
iznimno zanimljive biografije koji se rodio 1953. na Haitiju, državi koja se s
Dominikanskom Republikom smjestila na otok u Karipskom moru Hispaniolu (otok na
koji je prvi kročio Kolumbo kad je "otkrio" Ameriku). Dok je imao
osam godina, njegova obitelj je morala pred dikaturom oca, a potom i sina
Chevaliera pobjeći u Zair (današnju DR Kongo), koji je upravo stekao
nezavisnost od Belgije, a nakon školovanja u Kinšasi, SAD-u i Francuskoj, Peck
je u Berlinu stekao diplomu industrijskog inženjerstva i ekonomije. Potom se
početkom 80-ih zaputio u New York, gdje je godinama radio kao taksist, potom
kao novinar i fotograf, da bi krajem 80-ih konačno završio i filmsku akademiju
te se počeo baviti snimanjem igranih filmova i dokumentaraca. U međuvremenu je
sredinom 90-ih kratko bio i ministar kulture Haitija, a nakon te kratke političke
avanture nastavio se baviti snimanjem filmova i političkim aktivizmom, a
"Ja nisam tvoj crnac" njegov je daleko najpoznatiji i najuspješniji
film.
Još zanimljiviji život od Pecka imao je glavni
protagonist njegovog dokumentarca, afroamerički pisac, dramatičar i politički
aktivist James Baldwin. Nakon što je krajem 40-ih iz rodnog Harlema emigrirao u
Pariz, gdje je i započeo svoju spisateljsku karijeru, Baldwin se 1957. godine
vratio u Ameriku kako bi aktivno sudjelovao u borbi za ljudska prava u svojoj
zemlji. Moglo bi se za Baldwina reći da je bio pravi intelektualni vođa i
pokretač crnačkog pokreta za prava i jednakost 60-ih godina prošlog stoljeća i
bio je ovaj izvanredni mislioc i intelektualac kao magnet oko kojeg su se
okupljali i kružili svi vodeći protagonisti tog razdoblja. Napisao je za života
Baldwin brojne romane, drame i eseje, a Peck je odlučio snimiti dokumentarac po
nezavršenom Baldwinovom rukopisu čiji je radni naslov bio "Remember This
House". Taj nezavršeni rukopis ili bolje rečeno Baldwinovi memoari sastoje
se od prisjećanja na druženja s liderima pokreta za ljudska prava Medgarom
Eversom, Malcolmom X i Martinom Lutherom Kingom, ljudima koji su brutalno
ubijeni tijekom 60-ih godina. Sa svim tim ljudima Baldwin je ne samo aktivno surađivao,
već je bio i blizak prijatelj te ga je njihova smrt strašno pogodila i od tih
gubitaka nikada se zapravo i nije uspio oporaviti.
Narator nezavršenog Baldwinovog rukopisa u
ovom je filmu poznati glumac Sauel L. Jackson, a Peck koristeći Baldwinov tekst
te kombinirajući arhivske snimke iz 60-ih s događajima iz sadašnjosti ili
svježe prošlosti, istražuje što je zapravo bio pokret za ljudska prava i što je
on donio američkom društvu. Istražuje koliko se toga promijenilo unazad ovih
pola stoljeća i koliko smo uoće danas daleko došli po pitanju ljudskih prava i
je li Amerika postala onakva zemlja kakvu je zamišljao recimo Martin Luther
King. Ne može se poreći da je Baldwin bio jedan od najvećih mislioca svoje
generacije i da su njegove teze kirurški precizne, a prikaz tog segregiranog
američkog društva tijekom 60-ih nikada me neće prestati šokirati. I kroz prikaz
američke popularne kulture iz vremena 20-ih, 30-ih, 40-ih, 50-ih pa i 60-ih,
Baldwin sjajno rezonira kako je američko društvo oduvijek bilo bijelačko i da
su crnci, odnosno afroamerikanci (kao i svi ostali koji nisu bijeli
konzervativci) zapravo najobičniji uljezi kojih se treba riješiti.
Nakon što su im njihovi preci poslužili kao
robovska radna snaga, američko društvo vjerojatno bi bilo najsretnije da se
svih tih potomaka robova samo moglo riješiti. Jednostavno ih izbrisati gumicom,
kao najobičniju pogrešku i ponašati se kao da se ropstvo nikada nije dogodilo.
Baldwin savršeno rezonira koji su razlozi rasizma i mržnje i od strane bijelaca
i od strane crnaca te ističe kako će morati proći još puno vremena kad američko
društvo postane ravnopravno i kad svi budu jednaki. I to ne samo po pitanju
prava afroamerikanaca, već i svih ostalih manjina, a i danas smo svjedoci kako
čovjek nije mogao biti više u pravu. Neke scene u kojima svi ti krezubi bijelci
s juga paradiraju u klanovskim opravama i s kukastim križevima, naprosto su
šokantne, isto kao i prizori svih tih nesretnika koji su linčovani i ostavljeni
visjeti sa stabla vrbe samo zato jer su bili krive boje kože i slučajno su se
putem namjerili na bijelce kojima se učinilo da su ih krivo pogledali. Borba za
ljudska prava, jednakost i slobodu nešto je što su Baldwin i ostatak njegovog
društva započeli prije više od pola stoljeća, no neprekidna je to borba, a
Peckov film nudi otrježnjujući podsjetnik za sve one koji misle da je ta borba
gotova i koliki je još zapravo put pred nama. Čudesan esejistički, poetični
dokumentarac koji je zaslužio i nominaciju za Oscara, osvojio nagradu britanske
filmske akademije (BAFTA) za dokumentarac godine te još 30 nagrada po
festivalima i u izborima za najbolje filmove godine.
Primjedbe
Objavi komentar