Nekako sam od ove četverodjelne mini - serije,
čija se radnja paralelno odvija u Kini i u Americi i to uoči predsjedničkih
izbora 2016. godine uz povremene flashbackove u 1989. godinu, ipak očekivao
više. I nije da priča tu nije zanimljiva i intrigantna, daleko od toga ili da su
glumci slabi, no nešto mi je tu ipak bilo ispod razine onih najboljih serija
kakve se danas snimaju, a ono što se pokušalo prikazati ipak mi je djelovalo
nekako pretjerano. Sam naziv ove serije koja je snimljena prema drami Britanke
Julie Kirkwood složenica je nastala iz riječi Kina i Amerika, kojom se referira
na dominaciju Kine i Amerike na modernoj geopolitičkoj i gospodarskoj sceni.
No, ne samo to, već sam dobio dojam da se Amerika i Kina u
"Chimerici" pokušavaju izjednačiti i po pitanjima sloboda, cenzure i
ljudskih prava te da je jedna od glavnih premisa da u ove dvije zemlje po tim
pitanjima i nema nekih prevelikih razlika, što je ipak malo pretjerano. Bez
obzira što svi statistički pokazatelji potvrđuju da posljednjih godina Amerika
doista pada po pitanju svih tih prava pa i ekonomskih sloboda, i dalje se ove
dvije zemlje nikako ne mogu uspoređivati. Baš kao što je ipak pretjerano
uspoređivati pobjedu idiota poput Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima s masakrom na Tiananmenu.
Upravo tim događajem, vjerojatno najvažnijim i
najstrašnijim u modernoj kineskoj povijesti i započinje radnja ove serije. Lee
Berger (Alessandro Nivola) mladi je američki fotograf koji se u proljeće 1989.
godine zaputio u Kinu kako bi pratio velike prosvjede na središnjem trgu u Pekingu. Na ulicama
je valjda milijun ljudi željnih promjena i demokratizacije društva, no kao što
je poznato, čelnici partije na ulicu su poslali vojsku koja je prosvjede
ugušila u krvi. Koliko je prosvjednika i slučajnih prolaznika koji su se tog
dana zatekli na Tiananmenu doista masakrirano, do danas se točno ne zna. Ako se
pita kineske vlasti, pobijeno je oko 300 ljudi, prema Amnesty Internationalu
stradalo je blizu tisuću ljudi, dok postoje oni koji tvrde da je ubijeno od tri
pa sve do deset tisuća ljudi. Broj poginulih zapravo i nije toliko bitan za
priču ove serije, već je bitno da će mlađahni Berger kroz prozor svoje hotelske
sobe snimiti fotografiju koja će od njega napraviti jednog od najvažnijih i
najtraženijih fotografa. Fotografiju "Tank Mana" ili čovjeka koji
stoji ispred tenka i ne želi se maknuti (koju je u stvarnosti snimio čuveni
američki fotograf Jeff Widener), Berger će uspjeti prošvercati u Ameriku i ta
će fotografija postati jedna od najpoznatijih fotografija ikada.
Nekih 27 godina kasnije, Bergera upoznajemo
kao čovjeka u kasnim četrdesetima, koji se i dalje bavi fotografijom i jedan je
od najuglednijih svjetskih fotoreportera. Uzor je mladima koji se bave tim poslom, a na
naslovnici novina upravo je objavljena još jedna njegova ikonska fotografija
koju je snimio u Siriji. Na njoj vojnik s puškom u ruci stoji iznad žene koja u
rukama drži svog ubijenog sina, a Bergerov urednik uvjeren je da bi mu ova
fotografija mogla donijeti Pullitzera. No, ubrzo saznajemo da je Berger ovu
fotografiju falsificirao, odnosno napravio ju je iz dvije zasebne fotografije i
njegova je karijere uništena. Označen je kao lažljivac i prevarant, dobio je
momentalni otkaz, tim više jer se sve ovo zbiva u vrijeme kad fake news postaje
sve ozbiljniji problem tijekom kampanje za predsjedničke izbore, a ugledne
novine za koje radi ipak se pokušavaju držati nekih standarda. Vijest o otkazu
zatiče ga u Kini, gdje je taman snimao državnički susret, a ondje se susreće s
prijateljem kojeg je upoznao upravo tijekom prosvjeda na Tiananmenu. Priča o
čovjeku ispred tenka počne ga ponovno intrigirati i on odlučuje saznati tko je
bio taj čovjek i je li uopće i dalje živ.
Nije teško za shvatiti da je naš Berger
prilično kompliciran, čak kontradiktoran tip, koji prema dolje skupa sa sobom
vuče i sve oko sebe. Iako se on predstavlja kao borac za pravdu ili istinu,
njegovi potezi ponekad će izgledati bitno drukčije, no jedna od tema koju ova
serija obrađuje je i što je uopće istina? Što je stvarnost, a što izmišljotina
i fake news i kako je danas gotovo pa postalo normalno da o određenim
događajima možemo imati dvije ili više verzija istine. Vidimo kako različite
strane povijesne događaje i činjenice tumače onako kako im odgovara, a iako
"Chimerica" čak sasvim solidno prikazuje prirodu današnjeg svijeta po
tom pitanju, ipak mi je to bilo pomalo tanko. Svejedno, htjeli mi to priznati
ili ne, činjenica je da živimo u vremenu u kojem doista postaje sve teže
razlučiti stvarnost od fake newsa, bitno od nebitnoga, a iako bi čovjek
pomislio da je cenzura stvar daleke prošlosti i nekih propalih režima, ona je
samo evoluirala. Iako će netko reći da je jedna od namjera ove serije jeftina
antikineska propaganda, to baš i nije istina pošto su ondje i dalje blokirane
brojne internetske stranice, a vlada i tajne službe pozorno prate što njihovi
građani rade te se baš i ne može reći da se kinesko društvo puno promijenilo od
vremena Tiananmena, bar kad su u pitanju slobode.
Primjedbe
Objavi komentar