Vjerojatno vodeća francuska glumica mlađe
generacije Adele Haenel (Nepoznata djevojka, Les Combattants, 120 Beats per
Minute) u ovoj neobičnoj kombinaciji krimića i romantične komedije je Yvonne,
udovica čuvenog policajca Santija i samohrana majka 8-godišnjeg sina. Već u
uvodnoj sceni u kojoj se parodira moderna akcijska produkcija u kojoj sve leti
u zrak, svi se mlate i primaju udarce bolje od Marka Hunta, saznajemo kako je
Santi bio lokalni heroj, omiljeni policajac nenadmašan u rješavanju zločina,
kojem su mještani grada na francuskom mediteranu upravo podigli spomenik. I
Yvonne radi u policiji, ali na uredskim poslovima, ne na terenu. No, prilikom
jedne bizarne racije, kad će u policiji završiti valjda cijela S&M scena
grada, kod nje će u kancelariji završiti tip, koji će je po prstenu prepoznati
kao Santijevu udovicu.
Otkrit će joj ovaj vremešni mazohist kako je
dobro poznavao njegnog muža i da su oni skupa izveli pljačku dijamanata, da bi
potom u zatvor strpali nedužnog tipa kojem su sve smjestili. Nakon što se
uvjeri da je sve što ovaj čudak priča istina, Yvonne će pokušati popraviti
situaciju jer je upravo nakon osam godina Antoine (Pio Marmai) izašao iz
zatvora. Vrlo brzo postaje očito da je život u zatvoru užasno utjecao na
Antoinea, koji će se po izlasku početi ponašati potpuno neprilagođeno, kao da
je totalno izgubio razum. No, bez obzira što je Antoine potpuni čudak, između
Yvonne i njega počet će se razvijati neka neobična veza, a da situacija ne bude
baš tako jednostavna, pobrinut će se Yvonnein prijatelj i također policajac
Louis (Damien Bonnard).
Ne mogu baš reći da me ova romantična krimi
komedija posebno oduševila, bez obzira što je redatelj "En liberte!"
Pierre Salvadori za ovaj film dobio i nagradu na redateljskoj večeri festivala
u Cannesu. Imao je ovaj film čak devet nominacija za francuski film godine
(Cesar), no niti jednu nije potvrdio. Očito nije Salvadorijev stil humora baš i
bio po mom guštu i ne mogu reći da mi se taj burleksni, naglašeni, često
isforsirani stil, kakav dosta često možemo pronaći u francuskom filmu, osobito
svidio. I sama priča mi je bila malo previše bedasta, besmislena, a ono
što se događa s dva glavna lika na granici je glupavog da bi se
mogao uz nju povezati. Iako se ovaj film u Francuskoj reklamirao kao najbolja
komedija godina ili komedija uz koju ćete umrijeti od smijeha, to samo
potvrđuje da marketingu često ne treba potpuno vjerovati.
Primjedbe
Objavi komentar