EUROPA '51 (1952,ITA) - 8/10






Uz Federica Fellinija, Luchina Viscontija, Vittoria De Sicu i Michelangela Antonionija, Roberto Rosselini spada u uzak krug najboljih i najpoznatijih talijanskih filmaša, koji je ujedno bio i jedan od začetnika talijanskog novog realizma. Njegov otac je sagradio prvo kino u Rimu, tako da je Rosselini već od djetinjstva bio upoznat s filmom i već prije početka II svjetskog rata počeo je snimati filmove. Iako je zahvaljujući prijateljstvu s Mussolinijevom sinu bio vrlo aktivan snimajući filmove i za vrijeme rata, već dva mjeseca nakon oslobođenja Rima od fašista on je počeo snimati svoj vjerojatno najpoznatiji film, "Rim, otvoreni grad". Jedan od asistenata na tom filmu, koji je bio i oda talijanskom antifašističkom pokretu, bio je i Fellini, a dobrim dijelom ovaj je film bio i iskupljenje za tzv. "fašističku trilogiju", koju je snimio za vrijeme rata.

Rossellinija se smatra i jednim od najvećih filmaša koji su snimali pod utjecajem kršćanstva i katolički duh često je prisutan u njegovim filmovima. Iako nije bio religiozan, Rosselinija su iznimno interesirale kršćanske vrijednosti i njihovo značenje u tadašnjem društvu i osobito ga je smetalo što se velika većina stanovništva njegove zemlje deklarira katolicima, a gotovo nitko se ne drži tih katoličkih vrijednosti. Najbolji primjer njegove fascinacije kršćanskim učenjem je vjerojatno "Europa '51", film koji je snimio nakon što je dugo bio fasciniran životom svetog Franje Asiškog. Želja mu je bila snimiti film u kojem će osobu koja karakterno podsjeća na sveca smjestiti u poslijeratnu Italiju i pokazati kako bi osoba takvih karakteristika prošla u tadašnjem društvu. Ulogu modernog svetog Franje, odnosno supruge bogatog rimskog industrijalca Georgea Girarda (Alexander Knox), dodijelio je svojoj tadašnjoj supruzi i jednoj od najvećih zvijezda starog Hollywooda, Ingrid Bergman. Ona je Irene, koja s bogatim mužem živi u raskošnom stanu u Rimu te stalno oni organiziraju društvene događaje, večere, zabave i ugošćuju rimsku i talijansku elitu. Kako se više brinu za svoj status i za to buržujsko društvo, Irene konstantno zanemaruje svog sina Michelea, koji je željan majčine pažnje. No, majka sina stalno ostavlja dadiljama i učiteljima, a ona se zabavlja s ekipom, što će malog navesti na ekstremi potez privlačenja majčine pažnje. Tijekom jednog banketa koji se odvija u njihovom stanu, Michele će skočiti s balkona te će ubrzo i umrijeti.

Tek nakon što ostane bez sina, Irene će shvatiti što je propuštala činiti i kako je zapravo bila loša majka i tjerana grižnjom savjesti i osjećajem tuge, ona se odluči promijeniti. Žena koja je do tada živjela gotovo u balonu i nije imala doticaja sa stvarnim svijetom i pravim životom Rima, koji se i dalje borio s ratnim posljedicama i grcao u siromaštvu i gladi, odlučila je vidjeti kako izgledaju ti siromašni dijelovi Rima. Ono što će vidjeti potpuno će je zaprepastiti i odlučit će ona postati prava humanitarka i pomagati svim tim ljudima, no njena moralna i duhovna transformacija izazvat će zgražanje i šok njenog dotadašnjeg društva. Mnogi ovaj film smatraju jednim od najboljih primjera socijalnog realizma i aktivističkog filma kojim se je željelo ukazati na stvarnu situaciju u tadašnjem talijanskom društvu pa zato i ne čudi da je "Europa '51" prilično naljutio talijansku vlast, koja je film odlučila cenzurirati. No, zato se ovaj film danas smatra jednim od vrhunaca stvaralaštva velikog i važnog filmaša, kojeg je njegov budući zet Martin Scorsese (tri godine je bio u braku s njegovom kćeri, poznatom glumicom Isabellom Rossellini) opisao kao jednog od najvažnijih autora europskog i svjetskog filma, koji je što je bio stariji postajao sve nekonvencionalniji i sve je više eksperimentirao s novim stilovama i tehnološkim novotarijama. 

Primjedbe