Britanski fimaš Peter Strickland danas uživa
određeni status u artističkim filmskim krugovima, no kad je snimio svoj
dugometražni prvijenac malo tko je uopće za njega čuo. Pošto je svoj film
odlučio smjestiti u ruralne krajeve rumunjske pokrajine Transilvanije, u brdske
predjele gdje uglavnom živi mađarska manjina te je film "Katalin
Varga" odlučio snimiti na mađarskom i rumunjskom jeziku, nitko od
britanskih producenata nije bio zainteresiran za njegovu mračnu revenge -
dramu. Film je Strickland na kraju snimio s budžetom od 25 tisuća funti, koliko
je dobio u naslijeđe od ujaka, a tijekom 17 dana snimanja u srpnju 2006. godine
cijela ekipa skupa je živjela u planinskoj kućici u Karpatima. Kako nije
uspijevao pronaći producente, morao je više od dvije godine čekati kako bi film
uopće uspio doći u distribuciju, a na kraju su se za film ipak zainteresirali
rumunjski producenti, koji su mu osigurali i plasman na festivalu u Berlinu
početkom 2009. godine. I ne samo plasman, već je "Katalin Varga"
odabrana za prikazivanje u službenom programu, gdje je ova minimalistička,
sirova i surova misteriozna priča zaslužila i više nego ugodne kritike. Na
kraju je ovaj film prikazan na brojnim svjetskim festivalima, zaslužio je i
više nominacija u izboru za rumunjski film godine (debitantica Hilda Peter
dobila je i nagradu za najbolju rumunjsku glumice godine za ulogu Katalin), dok
je Europska filmska akademija Stricklandu dodijelila nagradu za najboljeg debitanta
godine.
Odmah na početku filma upoznajemo Katalin kako
skupa sa svojim sinom putuje Karpatima u zaprežnim kolima. Iako se radnja ovog
filma zbiva u sadašnjosti, ima čovjek dojam da je u tim ruralnim, izoliranim i
zaostalim krajevima vrijeme gotovo stalo i život tamošnjih ljudi ne razlikuje
se previše od života njihovih roditelja ili djedova i baka. Vrlo brzo ćemo
shvatiti kako Katalin sa svojim sinom Orbanom nije krenula na izlet, već je ona
potjerana iz svog doma, nakon što je njezin suprug saznao da mlađahni Orban
uopće i nije njegov sin. Katalin je svom mužu godinama tajila da je prije više
godina silovana. Dok je onomad stopirala u šumi, dva pijana divljaka su je
zgrabila, silovala i pretukla, a maleni Orban podsjetnik je na ono što joj se
dogodilo. Očito je svom mužu "podvalila" sina koji je nastao te tužne
i ružne noći, a o onome što joj se dogodilo nikada nije pričala.
I nakon više godine njezin muž Žiga saznao je
što se dogodilo i potjerao ju je skupa s djetetom iz kuće, a za ovu ženu to će
biti okidač da krene u osvetnički pohod za ljudima koji su je silovali. Iako je
odonda prošlo već dosta godina i ona i ne zna tko su ti ljudi, već se samo u
košmaru sjeća njihovih lica, ona je čvrsto odlučila osvetiti im se i kazniti ih
zbog onog što su joj učinili. Oni koji su gledali kasnije Stricklandove filmove
(Berberian Sound Studio, Duke of Burgundy ili recentni In Fabric) vjerojatno
znaju da je riječ o autoru s istančanim stilom s iznimnim osjećajem za estetiku
i vizualnost, no njegov prvijenac sušta je suprotnost. Baš kao što je okruženje
u kojem se zbiva ova misteriozna, osvetnička naturalistička drama, surov i
hladan, takvi su i kamera i ugođaj ovdje. Tempo filma je dosta spor i priča se
tu jako polako razvija, a sve to vodi prema mračnoj, brutalnoj i šokantnoj
završnici.
Primjedbe
Objavi komentar