Bio je ovaj televizijski film Đorđa Kadijevića
možda i prvi srpski pa i jugoslavenski horor, a i danas ovaj 63-minutni film snimljen u
produkciji Radiotelevizije Beograd uživa kultni status. Scenarij je Kadijević
napisao prema priči Milovana Glišića "Poslije devedeset godina" o
legendarnom srpskom vampiru Savi Savanoviću. Sava je prema legendi živio u
starom mlinu na rijeci Rogačici u selu Zarožju u kojem se događa i radnja
Kadijevićevog filma, a neobično biće s crnim rukama i dugim zubima i noktima
upoznajemo već u uvodnim scenama "Leptirice". Ipak, u središtu priče
ovdje je nesretna ljubavna priča između siromašnog mladića Strahinje i lijepe
Radojke, kćeri zemljoposjednika, koji ne dopušta svojoj jedinici udaju za
najobičnijeg seljaka bezemljaša. Ipak, neće se Strahinja tako lako pomiriti s
takvom sudbinom, već on uz pomoć drugih seljaka odluči oteti Radojku, no
ispostavit će se da dražesna Radojka nije ona djevojka u koju se zaljubio i da
ju brižni otac s razlogom ne pušta iz kuće.
Iako je od snimanja ovog filma prošlo već
gotovo pola stoljeća, "Leptirica" i dalje uživa kultni status te
unatoč što je posve očigledno da je ovaj horor snimljen u skromnim uvjetima i
sa zasigurno mizernim financijama, od prve do posljednje minute ugođaj je jeziv
i nelagodan. Već desetljećima postoji i legenda da je neki čovjek u Makedoniji
umro od straha gledajući ovaj film kad je premijerno prikazan na televiziji
1973. godine. Je li ta priča istinita ili je to samo jedna od onih urbanih
legenda, stvarno ne znam, no zato ne trebate brinuti da ćete danas umrijeti od
straha gledajući ovu vampirsku folk priču sještenu u ruralnu Srbiju sredinom
19. stoljeća. U međuvremenu smo se imali prilika nagledati kamiona i kamiona
filmova (ne samo horora), koji tjeraju strah u kosti, tako da u današnjim
uvjetima "Leptirica" djeluje pomalo i čedno. Posebno se to odnosi na
prvi dio filma (ako zanemarimo uvod u kojem čudno dlakavo, zubato biće dođe
glavi vrijednom mlinaru) koji djeluje kao tipična balkanska pastorala o
nesretnoj ljubavi dvoje mladih. No, kako vrijeme prolazi, tako i ugođaj i sama
radnja postaju sve zlokobniji i jeziviji, kako postaje jasnije da u ovom
mjestašcu postoje neke nadnaravne sile.
Gledajući filmove snimljene u nekim prijašnjim
razdobljima i prije 30, 50 ili više godina, uvijek volim staviti određeno djelo
u prostorno - vremenski kontekst i pokušavam ga sagledati iz te perspektive.
Jasno da "Leptirica" danas neće nikoga uplašiti, no treba znati da je
sve do početka 70-ih horor film pa čak i sama fantazija, bio gotovo pa sasvim
nepoznat pojam kad je u pitanju bila jugoslavenska kinematografija. Dok je na
zapadu već vladala prava horor manija i u vrijeme kad je Tobe Hooper skupljao
novac kako bi snimio "Teksaški masakr motornom pilom", film koji je
pokazao da horor ima nevjerojatan potencijal za komercijalni uspjeh,
"Leptirica" je za dobar dio publike u Jugoslaviji bio prvi doticaj s
ovim danas možda i najpopularnijim filmskim žanrom. Zato i ne čudi da su se
mnoge scene vampira, odnosno tog dlakavog čudovišta duboko urezale u pamćenje
mnogima koji su tada nešto takvo imali priliku vidjeti na televiziji. Iako
stoji da "Leptirica" danas izgleda arhaično, svi oni koji su se
kasnije na ovim prostorima sljedećih godina sramežljivo počeli baviti hororom,
upravo su Kadijevićev pionirski pothvat imali kao putokaz.
Primjedbe
Objavi komentar