Alain Resnais još je jedan u nizu velikana
francuskog filma, a njegova je karijera trajala više od šezdeset godina. Svoja
najpoznatija djela kao što su "Hiroshima mon amour" ili "Last
Year in Marienbad" snimio je on baš u vrijeme kad se zahuktavao vjerojatno
najpoznatiji filmski pokret u povijesti, francuski novi val, no sam Resnais
nikad se nije smatrao dijelom tog pokreta. Bez obzira što je i on već pedesetih
godina prošlog stoljeća prigrlio modernizam te dobar dio njegovih filmova ima
nekonvencionalnu, odnosno nelinearnu narativnu liniju te se često bavio temama
kao što su sjećanja i prošlost, a njegov ljevičarski svjetonazor također se
često mogao primijetiti u njegovim filmovima. Ipak, "Stavisky..."
možda spada u krug onih konvencionalnijih filmova koje je Resnais snimio i ovaj
film možda bi se najbolje moglo opisati kao biografsku povijesnu dramu koju je
snimio prema životu možda i najpoznatijeg prevaranta u modernoj francuskoj
povijesti.
Paralelno s glavnom priču o Staviskom,
pratimo i situaciju sa sovjetskim disidentom Lavom Trockim, koji je
nekako u isto vrijeme stigao u Francusku, gdje je u srpnju 1933. godine dobio
azil francuskog socijalističkog premijera Edouarda Daladiera. Iako će se neko
vrijeme činiti da fragmenti o životu Trockog u Francuskoj nemaju puno veze s
glavnom pričom, ispostavit će se kako će upravo zahvaljujući Staviskom završiti
i boravak u Francuskoj Staljinovog konkurenta te će se on potom preko Norveške
zaputiti u Meksiko, gdje će koju godinu potom i skončati. U isto vrijeme kad će
u Francuskoj boraviti Trocki, vrhunac svoje prevarantske karijere doživjet će
Serge Alesandre Stavisky, prevarant podrijetlom iz Ukrajine, čije će makinacije
početkom 1934. godine dovesti do pada lijevo orjentirane vlade Francuske i
ostavke premijera Dalaidera. Iako je cijela životna priča ovog tipa filmska,
Resnais i scenarist Jorge Semprun, mudro su odlučili usredotočiti se na jednu,
vjerojatno najvažniju fazu života Staviskog.
Pratimo ovdje njegov prilično hedonistički
život u vilama i ljetnikovcima i mutne operacije, tijekom kojih se predstavljao
kao financijski konzultant i otvarao fiktivne tvrtke kako bi mešetario
međunarodnim obveznicama. Prao je on i novac za razne kriminalne organizacije,
bio posrednik u nabavci oružja za španjolske fašiste uoči tamošnjeg građanskog
rata, a imao je nevjerojatnu mrežu zaštitnika te je cijelo vrijeme plaćao
visoko rangirane policajce i državne dužnosnike. Nakon što je konačno pao i
razotkrivena je cijela njegova mreža, vrlo brzo su izbile demonstracije u
Parizu, što je dovelo do ostavki niza ministara i samog predsjednika vlade.
Ulogu Staviskog, tipa koji ne poznaje granice i uvjeren je kako je nedodirljiv
te ne shvaća da se sve dublje i dublje zakopava i povlači sve za sobom,
odglumio je poznati francuski glumac Jean - Paul Belmondo.
Upravo je on Jorgeu Semprunu, španjolskom
ljevičarskom piscu i političaru (dva puta nominiran za Oscara, za Gavrasov
"Z" i raniji Resnaisov film "La Guerre ist Finie"), koji je
dobar dio života proveo u egzilu u Francuskoj za vrijeme vladavine Franca,
predložio razvoj scenarija o Staviskom. Ubrzo se za projekt zainteresirao
Resnais, koji je sa Semprunom radio jedn od svojih najpoznatijih filmova (već
spomenuti "Rat je gotov"). Jasno da je Belmondo želio sam
impersonirati čuvenog prevaranta, a ovaj je film ujedno i sjajan prikaz međuratnog
buržoaskog društva i njegove korupcije te je svemu tome potpuno ludi, cinični
Stavisky poslužio kao katalizator i okidač za strašnu dekadenciju. Jednako
koliko je ovo film o samom Staviskom, ovdje se promatra i uloga koju je on
odigrao u tom trusnom predratnom razdoblju. Istražuje se ovdje koja je bila
njegova uloga u stvaranju buduće političke krize tijekom koje će se raspasti
sav taj lažni sjaj i blještavilo ludih i optimističnih dvadesetih godina
prošlog stoljeća u osvit dolaska na vlast fašista u brojnim europskim državama.
Primjedbe
Objavi komentar