Legendarni američki glumac Robert Duvall
jedinog Oscara (od ukupno sedam nonimacija) uspio je ugrabiti za ulogu
zastranjelog country glazbenika Maca Sledga u ovoj glazbenoj drami koju je
Bruce Bereford snimio prema scenariju Hortona Footea. Oscara je za originalni
scenarij osvojio i Foote, kojem je nakon "Ubiti pticu rugalicu" ovo
bio drugi zlatni kipić u vitrini, a iako Duvalla vjerojatno pamtimo po nekim
drugim ulogama (ja ga se recimo prvo sjetim po ulozi fiškala Toma Hagena u
trilogiji "Kum", pukovnika Billa Kilgorea u "Apokalipsi
danas" ili ostarjelog kauboja Gusa u mini - seriji "Usamljena
golubica"), i ovo je jedan od filmova u kojima je pokazao sav svoj talent.
Maca Sledga odmah na početku filma upoznajemo kao lutalicu i pijanca, koji je
sasvim slučajno završio u motelu u sklopu benzinske postaje negdje u ruralnom
Texasu. Ne znamo ni tko je on ni kako je ondje završio, no nije teško za
pretpostaviti da mu se u životu baš i nije poklopilo.
Motel i benzinsku drži Rosa Lee (Tess Harper
koja je bila nominirana za Zlatni globus za ovu ulogu), mlada udovica, koja
ondje živi sa sinom. Kako to već obivno biva u tim krajevima, udala se ona sa
16, rodila sa 17, a već sa 18 je postala udovica nakon što joj je muž poginuo u
Vijetnamu, a dobrim dijelom zbog usamljenosti pristat će se ona ubrzo udati za
Maca iako o njemu ne zna ništa. Uskoro ćemo pak saznati da je Mac nekad bio
velika zvijezda country muzike, koji je zbog obiteljskih problema i akutnog
alkoholizma potpuno zastranio i uništio odnose sa svim onima koje je poznavao,
no susret s ovom udovicom kao da mu je promijenio život. Odlučio se on dovesti
u red, riješiti starih navika te u anonimnosti i miru započeti novi život, no
obično to baš i ne ide tako lako. Mac kao da je dobio dugu šansu za novi
početak kojoj se nikada nije nadao i vjerovao je da zbog svojih pogrešaka i
izbora ni ne zaslužuje ništa bolje, a u "Nježnim milosrđima" obrađuju
se i teme važnosti ljubavi i obitelji, mogućnosti duhovnog iskupljenja i
izliječenja i smatra se ovaj film jednim od onih sa snažnim kršćanskim duhom i
porukom.
Upravo snažna Duvallova izvedba je i glavni
forte ove nekako umirujuće, staložene glazbene drame za koju je malo
nedostajalo da se uopće ne snimi. Prije no što je Footeov scenarij dopao ruku
Australcu Beresfordu, odbilo ga je niz američkih redatelja, a Duvall se vrlo
brzo zainteresirao za ovu priču jer je želio na iskren i pošten način prikazati
stvarnog čovjeka iz tih dijelova Amerike pošto su takvi likovi u brojnim
holivudskim filmovima bili svedeni na razinu parodije i sprdnje. Iako je ova
priča lokalna i specifična za američki zapad i srednji zapad, jednako toliko je
i univerzalna i prepoznatljiva u svim krajevima svijeta. Uz to, Duvall je u
kasnijim intervjuima priznao da mu je oduvijek bila želja glumiti country
pjevača te je pripremajući se za ulogu mjesece proveo lutajući Texasom,
razgovarajući s neznancima kako bi pronašao akcent i ponašanje koji bi
odgovarali njegovom liku. Uz to, Duvall se pridružio i nekom lokalnom country
bendu s kojim je nastupao i u pauzama snimanja filma, a dobar dio pjesama koje
je otpjevao i odsvirao u filmu, Duvall je i sam skladao.
Primjedbe
Objavi komentar