Prvak američkog nezavisnog filma Jim Jarmusch
sa svojim se posljednjim filmom predstavio na festivalu u Cannesu, a prvo
upozorenje da "The Dead Don't Die" neće biti na razini većine
njegovih prethodnih filmova bila je i više nego blaga reakcija nakon premijere
na otvorenju najglamuroznijeg svjetskog festivala. Sve ono čega sam se
pribojavao, nažalost se i obistinilo i uvjeren sam da autor ovog filma nije Jim
Jarmusch, da ga selekcija Cannesa zasigurno ne bi prikazala u konkurenciji filmova koji su se natjecali za Zlatnu palmu jer u pravilu je u službenu selekciju iznimno teško ući ondje i u pravilu su sve to briljantni filmovi. Već po dobrom starom
običaju Jarmusch je film nakrcao brojnim poznatim glumcima, a ekipu predvode
Bill Murray, Adam Driver i Chloe Sevigny kao policajci u uspavanom američkom
gradiću Centervilleu. Gradić je to u kojem je vrhunac kriminala kada netko
lokalnom farmeru ukrade kokoš, no ubrzo će se sve to promijeniti jer će se
upravo ondje početi pojavljivati zombiji.
Iako je ovaj film više subverzivna satira nego
tipična zombi komedija, nije uspio Jarmusch ovaj puta pomiriti subverzivnost s
dramatičnošću i zanimljivošću što mu je ranije lakoćom polazilo od ruke. Posve
je očito da je "The Dead Don't Die" neskrivena satira i kritika na
današnje društvo i na te stvarne zombije, šupljeglave klimavce među nama koji
svakim danom postaju sve veća većina, pa su tako i zombiji koji će se pojaviti
u Centervilleu po svom ponašanju isti kao nekoć stvarni ljudi. To su pravi
konzumeristički zombiji koji gravitiraju stvarima poput kave, besplatnog
wifija, xanaxa i sličnim glupostima koje su ih zaokupljale za života, a usput,
naravno, ruše sve pred sobom i ubijaju i proždiru sve što im se nađe na putu.
Zanimljivo je i kako je jedno od objašnjenja za nastanak zombija fracking na
polarnom pojasu koji je izbacio zemljinu os iz rotacije, iako malo njih vjeruje
u tu teoriju pošto su ih na vijestima uvjerili da je fracking nešto
najprirodnije i najnormalnije, a da su oni koji upozoravaju na takve probleme
najobičniji šarlatani.
Baš kao i Spike Lee sa svojim posljednjim
filmom "Blackkklansman" (iako je "Crni klanovac" ipak bio
daleko, daleko bolji film od ovoga), imam dojam da je Jarmusch sve karte bacio
isključivo na subverzivnost, satiriziranje i kritičnost prema današnjoj Americi
i svijetu općenito. Toliko se usredotočio na sve te štoseve (pas Rumsfeld
recimo) da je gotovo zaboravio da snima film koji bi trebao imati barem neku
minimalnu glavu i rep, a to nije bio slučaj s njegovim prethodnim filmovima. I
stoji da je on režiju ovdje odradio rutinski, da je glumačka postava (u kojoj
su i Steve Buscemi, Tilda Swinton, Danny Glover, Caleb Landry Jones, Iggy Pop
kao prvi zombi koji će se pojaviti te Tom Waits kao pustinjak koji izgleda kao
John Travolta u onom Battlefield Earth ili kako se već naziva onaj
scijentološki izmet koji je snimio), no priča je tu posve šuplja i što je
najtužnije od svega, posve nezanimljiva i neinventivna. Ukoliko maknemo satiru
i njegovu očiglednu prognozu da nas čeka konačni slom i da su zombiji
prevladali, ovdje nemamo gotovo ništa.
Čak je ubacio unutra neke zbilja jeftine i
dosta jadne štoseve u kojima Murrayjov i Driverov lik nešto pričaju pa jedan
kad čuje na radiju pjesmu američkog country pjevača Sturgilla Simpsona koja se
zove isto kao i film, on pita drugoga koja je to pjesma, a ovaj mu odgovara to
je naslovna pjesma iz filma. Ili kad Driver Murrayju kaže da zna što će se
dogoditi jer je pročitao cijeli scenarij, a ovaj je sav u čudu jer mu je Jim
dao samo stranice u kojima se pojavljuje njegov lik. Ne može se osporiti
Jarmuschu da ima duha i da ovdje povremeno ima nekih zanimljivih ili duhovitih
trenutaka, no sve u svemu, nekako je to prazno i beskrvno, iako krvi ovdje ne
nedostaje. Očito je kako je ovaj film ujedno i svojevrsna parodija, ali i
svojevrsni hommage na klasične filmove o zombi invaziji ili zombi apokalipsi,
no siguran sam da Jarmusch i dalje može puno više i puno bolje od ovoga.
Primjedbe
Objavi komentar