John
Ronald Reuel Tolkien jedan je od onih ljudi bez kojih bi nam djetinjstvo i mladost
bili puno, puno prazniji i pretpostavljam da su se mnogi iz moje generacije i
oni nešto stariji s njegovim djelima susreli još kao djeca. Sjećam se kako sam
još kao klinac od 10 ili 11 godina, jednog ljeta na more ponio sva tri nastavka
njegovih Gospodara prstenova i progutao ih u desetak dana, a vrlo brzo sam
pročitao i sve ostalo što je ovaj genijalac napisao. Od prvih pasusa Prstenove
družine ostao sam potpuno očaran cijelim svijetom koji je Tolkien stvorio, a
podjednako oduševljen sam bio i kad je godinama kasnije Peter Jackson konačno
snimio filmove po Tolkienovim knjigama. Pogledao sam, jasno, sva tri filma tada
u kinu, poslije sam ih još gledao nekoliko puta u kućnim uvjetima, i normalne i
extended i ostale verzije koje uopće postoje, a gledajući biografski film o
ovom čudesnom piscu, tek sam prvi puta pomislio kako o njemu ne znam gotovo
ništa.
Jedino
što sam o Tolkienu znao je da je uz stvaranje fantasy književnosti bio i
lingvist i poznavatelj brojnih živih i izumrlih jezika, što je značajno
utjecalo na kreiranje svih tih svijetova i svih tih jezika koje nalazimo u
Gospodarima. U biografskom filmu Finca Domea Karukoskija, kojem je
"Tolkien" bio i prvi filmski izlet izvan svoje zemlje, saznajemo
doista puno o onome što je Tolkiena oblikovalo u mladosti i kako je on uopće
postao onaj čovjek kojeg smo savršeno upoznali preko njegovih knjiga. Pisca
ovdje upoznajemo za vrijeme Prvog svjetskog rata, kao britanskog vojnika u
rovovima na Sommi, jednoj od najvećih klaonica u povijesti čovječanstva. Bitka
kod rijeke na sjeveru Francuske trajala je 140 dana od srpnja do studenog 1916.
godine i u njoj je poginulo više od 300 tisuća vojnika s obje strane, dok ih je
još milijun ranjeno. I što je najužasnije od svega, niti jedna strana nije
nešto značajno uspjela ostvariti u ovoj bitci.
Kao
što znamo, Tolkien je bio jedan od onih sretnika koji je uspio preživjeti ovu
klaonicu, a kako bi je uspio preživjeti i sačuvati donekle zdrav razum, on se
vraća u djetinjstvo i mladost. Preko flashbackova saznajemo kako su on i brat
odrastali u siromaštvu uz bolesnu majku, koja je preminula dok je on imao 12
godina, ubrzo nakon što su se preselili u Birmingham. Otac mu je preminuo još
ranije, kad je imao samo tri godine, tako da je vrlo rano Tolkien ostao siroče,
a brigu o njemu preuzeo je katolički svećenik i blizak prijatelj njegove majke,
otac Francis. Zahvaljujući tome što je bio izvrstan učenik, Tolkien je zaslužio
stipendiju, a u školi je već s nekolicinom prijatelja stvorio prvu družinu,
pravo bratstvo nerazdvojnih prijatelja, koje će kasnije poslužiti i kao
inspiracija za njegovu čuvenu književnu družinu.
Nakon
djetinjstva, Tolkiena i njegove prijatelje pratimo i za vrijeme studiranja na
Oxfordu, odnosno Cambridgeu, kada je budući pisac upoznao i svoju prvu ljubav,
tri godine stariju Edith. Uglavnom, zamišljen je ovaj film na način da u njemu
pratimo formativne godine budućeg pisca i preko njih saznajemo sve ono štoga je
oblikovalo i što je utjecalo na njega puno prije nego što je uopće i došao na
ideju stvaranja svijeta koji oduševljava i opčinjava generacije i generacije.
Karukoski je posebno zainteresiran za snimanje biografskog filma o Tolkienu bio
ne samo zato jer je također bio oduševljen njegovim opusom, već i iz razloga
što je također odrastao bez oca i u siromaštvu. I iz tog razloga osjećao je
veliku povezanost s Tolkienom, a sa snimanjem filma se nastavilo iako su
Tolkienovi nasljednici objavili priopćenje u kojem ne podržavaju snimanje ovog
filma i njegov sadržaj. Bez obzira na to, poslužit će ovaj film u kojem je
Tolkiena odglumio britanski glumac Nicholas Hoult, kao sasvim pristojan, doduše
malo sentimentalan, no to se nekako i očekivalo, uvid u njegove mlade dane.
Primjedbe
Objavi komentar