TOLKIEN (2019,GBR) - 7/10



John Ronald Reuel Tolkien jedan je od onih ljudi bez kojih bi nam djetinjstvo i mladost bili puno, puno prazniji i pretpostavljam da su se mnogi iz moje generacije i oni nešto stariji s njegovim djelima susreli još kao djeca. Sjećam se kako sam još kao klinac od 10 ili 11 godina, jednog ljeta na more ponio sva tri nastavka njegovih Gospodara prstenova i progutao ih u desetak dana, a vrlo brzo sam pročitao i sve ostalo što je ovaj genijalac napisao. Od prvih pasusa Prstenove družine ostao sam potpuno očaran cijelim svijetom koji je Tolkien stvorio, a podjednako oduševljen sam bio i kad je godinama kasnije Peter Jackson konačno snimio filmove po Tolkienovim knjigama. Pogledao sam, jasno, sva tri filma tada u kinu, poslije sam ih još gledao nekoliko puta u kućnim uvjetima, i normalne i extended i ostale verzije koje uopće postoje, a gledajući biografski film o ovom čudesnom piscu, tek sam prvi puta pomislio kako o njemu ne znam gotovo ništa.

Jedino što sam o Tolkienu znao je da je uz stvaranje fantasy književnosti bio i lingvist i poznavatelj brojnih živih i izumrlih jezika, što je značajno utjecalo na kreiranje svih tih svijetova i svih tih jezika koje nalazimo u Gospodarima. U biografskom filmu Finca Domea Karukoskija, kojem je "Tolkien" bio i prvi filmski izlet izvan svoje zemlje, saznajemo doista puno o onome što je Tolkiena oblikovalo u mladosti i kako je on uopće postao onaj čovjek kojeg smo savršeno upoznali preko njegovih knjiga. Pisca ovdje upoznajemo za vrijeme Prvog svjetskog rata, kao britanskog vojnika u rovovima na Sommi, jednoj od najvećih klaonica u povijesti čovječanstva. Bitka kod rijeke na sjeveru Francuske trajala je 140 dana od srpnja do studenog 1916. godine i u njoj je poginulo više od 300 tisuća vojnika s obje strane, dok ih je još milijun ranjeno. I što je najužasnije od svega, niti jedna strana nije nešto značajno uspjela ostvariti u ovoj bitci.

Kao što znamo, Tolkien je bio jedan od onih sretnika koji je uspio preživjeti ovu klaonicu, a kako bi je uspio preživjeti i sačuvati donekle zdrav razum, on se vraća u djetinjstvo i mladost. Preko flashbackova saznajemo kako su on i brat odrastali u siromaštvu uz bolesnu majku, koja je preminula dok je on imao 12 godina, ubrzo nakon što su se preselili u Birmingham. Otac mu je preminuo još ranije, kad je imao samo tri godine, tako da je vrlo rano Tolkien ostao siroče, a brigu o njemu preuzeo je katolički svećenik i blizak prijatelj njegove majke, otac Francis. Zahvaljujući tome što je bio izvrstan učenik, Tolkien je zaslužio stipendiju, a u školi je već s nekolicinom prijatelja stvorio prvu družinu, pravo bratstvo nerazdvojnih prijatelja, koje će kasnije poslužiti i kao inspiracija za njegovu čuvenu književnu družinu.

Nakon djetinjstva, Tolkiena i njegove prijatelje pratimo i za vrijeme studiranja na Oxfordu, odnosno Cambridgeu, kada je budući pisac upoznao i svoju prvu ljubav, tri godine stariju Edith. Uglavnom, zamišljen je ovaj film na način da u njemu pratimo formativne godine budućeg pisca i preko njih saznajemo sve ono štoga je oblikovalo i što je utjecalo na njega puno prije nego što je uopće i došao na ideju stvaranja svijeta koji oduševljava i opčinjava generacije i generacije. Karukoski je posebno zainteresiran za snimanje biografskog filma o Tolkienu bio ne samo zato jer je također bio oduševljen njegovim opusom, već i iz razloga što je također odrastao bez oca i u siromaštvu. I iz tog razloga osjećao je veliku povezanost s Tolkienom, a sa snimanjem filma se nastavilo iako su Tolkienovi nasljednici objavili priopćenje u kojem ne podržavaju snimanje ovog filma i njegov sadržaj. Bez obzira na to, poslužit će ovaj film u kojem je Tolkiena odglumio britanski glumac Nicholas Hoult, kao sasvim pristojan, doduše malo sentimentalan, no to se nekako i očekivalo, uvid u njegove mlade dane. 

Primjedbe