Ne znam kako mi je ova krimi drama smještena u
slamove Johannesburga do sada promaknula, tim više jer je "Tsotsi"
bio dobitnik Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja 2006.
godine. Kao što je čest slučaj, tek nedavno sam naletio na film koji je Gavin
Hood snimio prema istoimenom romanu Athola Fugarda. I to sasvim slučajno.
Radnja "Tsotsija" (mislim da bismo ovaj film preveli kao
"Siledžija" ako se još uvijek dobro sjećam sa satova svahilija i
afrikaansa) smještena je u Alexandra slam u Johannesburgu, dio grada koji
lokalno stanovništvo po uzoru na Napulj nazivaju Gomorom i koji je kvart u
kojem žive najsiromašniji stanovnici grada. Kako to u pravilu biva, ondje gdje
je užasno siromaštvo, vlada i podjednaki kriminal, a situacija nije ništa
drukčija ovdje.
I naselje je to koje podsjeća na naselja koja
smo imali priliku vidjeti u filmovima Emira Kusturice ili ono iz genijalnog
brazilskog "Božjeg grada", a ondje životari i maloljetnička banda.
Vođa te bande je dječarac po imenu David, kojeg njegovi kompanjoni nazivaju
Tsotsi, a on se naselio u ovom slamu nakon što je još kao dječak pobjegao od
nasilnog oca. Godinama je sa sličnim napuštenim ili odbjeglim klincima živio u
betonskim cijevima u koja su se sklanjali od kiše, a kako je vrijeme prolazilo,
počeo se on uspinjati na društvenoj ili bolje rečeno kriminalnoj ljestvici. Njegovoj
bandi nisu strana ni brutalna ubojstva kako bi se dočepali koje pare, što
vidimo praktički u uvodnoj sceni. Kasnije će Tsotsi ukrasti i auto u bogatoj
četvrti Johannesburga i ustrijeliti vlasnicu vozila, a tek kad će se odvesti,
shvatit će da je skupa s autom ukrao i tromjesečnog dječačića. Kako ne zna je li
žena koju je ustrijelio i dalje živa, on se odlučuje pritajiti u svome kvartu,
dijelu grada u koji policija obično ne zalazi i pokušat će se brinuti za bebu,
iako je posve jasno da on za tako nešto nije sposoban.
No, maleni upišanac u mladom nasilniku kao da
će probuditi neku ljudskost, neku empatiju i natruhe dobrote i poštenja, koje
kao da je davno potisnuo negdje duboko. Iako on to možda i ne želi jer je
svjestan da u tako surovom podneblju opstaju samo oni najokrutniji i
najtvrdokorniji, Tsotsi (sjajna izvedba glumca po imenu Presley Chweneyaga, da
ne zaboravim) će se ipak početi mijenjati. Kao da će to bespomoćno dijete nad
kojim će silom prilika početi brinuti utjecati na njega, bez obzira što on u
početku nije imao nikakvu namjeru otmice klinca. Sada kad je mališan tu
pored njega, Tsotsi shvaća da ga ne može baš samo tako ostaviti, ali neke
životne navike ipak je jako teško promijeniti. Pokazao se ovaj film kao jedan
od onih tipičnih izdanaka world cinema, filmova o stvarnim ljudima i stvarnim
sudbinama s nekih udaljenih krajeva svijeta (iako je ova fikcionalna, no nije
nemoguće da se nešto takvo doista i nije dogodilo ili da će se dogoditi), koji
ima puno dodirnih točaka s ranije spomenutim "Božjim gradom" Fernanda
Meirellesa.
Primjedbe
Objavi komentar