Izvrsnu mini-seriju koja baca još jednu ružnu
mrlju na američki pravosudni sustav snimila je američka filmašica i aktivistica
Ava DuVernay (Selma i dokumentarac 13th). U ovoj četverodjelnoj mini-seriji
DuVernay se bavi zloglasnim slučajem "Central Park jogger" iz 1989.
godine kad je skupina 14-godišnjaka i 15-godišnjaka optužena, a potom i osuđena
zbog silovanja i brutalnog premlaćivanja bijele djevojke koja je jedne večeri
krenula na trčanje njujorškim Central Parkom. Ovu nesretnu djevojku iz mraka je
netko zaskočio, silovao, pretukao i ostavio da umre u grmlju, no ona je pukim
čudom uspjela preživjeti. Bez ikakvih dokaza, policija je iste te noći i
sljedećeg dana pokupila petero klinaca koji su se te večeri zatekli u parku i
odlučila im prišiti ovaj zločin. Iako je bilo posve očito da nitko od ovih
klinaca nema veze s ovim jezivim zločinom, policija, a potom i državno
odvjeništvo su složili priču kako im je odgovaralo. Što je najtužnije od svega,
ovi klinci su na kraju i osuđeni. I to prvenstveno na temelju iznuđenih
priznanja koja su potpisali nakon višednevne torture od strane policije, a osim
sudskog procesa, u "When They See Us" pratimo i kako je izgledao njihov
život nakon što su završili u zatvoru.
Nažalost, mogli smo se posljednjih godina
nagledati bezbroj filmova i serija, što igranih, što dokumentarnih u kojima su
u zatvoru, čak i na smrtnoj kazni, završavali mnogi za koje se kasnije pokazalo
da sa zločinima za koje su optuženi i osuđeni nisu imali veze. Ova je serija
još jednom pokazala kako često uopće nije bitna istina, već je istražiteljima
jedino bitno da se nekoga strpa u zatvor. Unatoč tome što su i istražitelji, a
potom i državno odvjetništvo bili svjesni da imaju krive ljude, njima je bilo
važnije da ne izgube slučaj i ne "osramote se", kako je sama
istaknula državna odvjetnica koja je u ovom procesu zastupala državu New York.
Serija je to uz koju jednostavno moraš biti bijesan i tužan i uz koju vidimo
što u Americi nosi život bivšeg zatvorenika. Tko zna koliko je života na sličan
način uništeno i koliko će ih biti uništeno u budućnosti jer u ovih tridesetak
godina puno se nije promijenilo.
Iako nije izrečena u ovoj seriji (već u
također izvrsnom filmu "Hell or High Water"), fraza da je siromaštvo
zaraza koja se prenosi s generacije na generaciju savršeno se može primijeniti
i za ovu tragičnu priču. Sama činjenica da su svi ovi klinci bili iz siromašnih
obitelji iz "loše" njujorške četvrti, bilo je sasvim dovoljna da ih
se optuži i strpa u zatvor. Činjenica da su svi oni bili siromašni, da nisu
imali mogućnosti angažirati branitelje koji bi se malo više potrudili, također
je bitno doprinijela da ih se gotovo po kratkom postupku strpa u prdekanu. Tu
je bila i masovna javna i medijska histerija, koju je, između ostalih,
predvodio Donald Trump. Upravo je ta spodoba, koja je u međuvremenu postala i
američki predsjednik, plaćala oglase preko cijelih stranica u novinama, zalažući
se za povratak smrtne kazne te je cijelo vrijeme na televiziji širio mržnju
prema manjinama i svima onima koji nisu bijele boje kože.
No, koliko je "When They See Us"
serija o jednoj važnoj društveno - političkoj temi, toliko je ova serija i
vrsno snimljena te se s dokumentarističkim stilom sjajno isprepliće i poetični
i empatični prikaz života ovih ljudi. Upravo po tome ova se serija i ističe u
odnosu na mnoge slične true-crime sadržaje jer DuVernay izvrsno kombinira
gotovo pa dokumentarizam u koji unosi puno osjećaja i jasno je kako joj je stvarno
stalo do ove teme i do tih ljudi. I fotografija je ovdje izimna, kao i glumačka
postava u kojoj se nalazi pregršt poznatih glumaca, a o tome najbolje svjedoči
i čak 11 nominacija za Emmy, među kojima i ona za najbolju mini - seriju te
brojne glumačke nominacije. Iako se nekoliko godina prije ove igrane serije
pojavio i dokumentarni film "The Central Park Five" u kojem se
istražuje ovaj slučaj, upravo zbog emocije i empatije ova se dva sadržaja
nikako ne mogu uspoređivati.
Sjajna je odluka bila što se nije išlo
nepotrebno rastezati ovu priču u ne znam koliko epizoda, već se u četiri
epizode koje traju nešto više od sat vremena, uspjela savršeno prikazati cijela
srž problema. Iako bi nekome na prvu izgledalo čudno zašto bi netko potpisao
lažno priznanje da je učinio ovakav grozan zločin, vrhunski je prikazan osjećaj
straha i bespomoćnosti među klincima koji su doveli do toga. Koliko je ova
priča o ovih pet nesretnih klinaca kojima su životi uništeni i prije no što su
praktički počeli i kojima je oduzeta budućnost, toliko je ovo priča o društvu u
kojem su takve situacije ne samo moguće, nego i učestale. S ovom serijom
DuVernay je definitivno uspjela potvrditi da je pravi nasljednik nenadmašnog
Spikea Leeja po pitanju afroameričkog aktivizma u filmu, problematiziranja
nepravde i upozoravanja na nju. Uspjela je DuVernay svakom od pet ovih klinaca,
danas ljudi u poznim četrdesetim godinama, udahnuti život i pokazati kako je
ova lažna presuda utjecala na budućnost svakog od njih, a upravo je dio nakon
presude u kojem pratimo njihove daljnje živote daleko najemotivniji i
najpotresniji. Vrhunski televizijski sadržaj kojeg bi bilo pogrešno zaobići.
Primjedbe
Objavi komentar