Irena je 13-godišnjakinja koja s obitelji
odrasta negdje u brazilskoj provinciji i to (ovo je samo moja pretpostavka)
sedamdesetih ili osamdesetih godina prošlog stoljeća. Povučena je to i mirna
djevojka, sramežljiva i pristojna koja živi s majkom, braćom i sestrama i
prilično konzervativnim i strogim ocem. No, jednog dana Irena će otkriti da u
njenoj blizini živi još jedna 13-godišnjakinja koja se zove Irena, a još veće
iznenađenje bit će kad shvati da je njen otac ujedno i otac druge Irene. I dok
je prva Irena povučena, druga Irena je otvorenija, slobodnija, koketna i
prkosna, a ubrzo ćemo shvatiti da je prema njoj otac bio posve drukčiji, puno
liberalniji i popustljiviji. Ubrzo će se ove dvije djevojčice sprijateljiti i
postati nerazdovojne, bez obzira što su posve različite te će se skupa početi
družiti s dječacima. Kad počnu razgovarati o svojim obiteljima, shvatit će da
imaju puno toga zajedničkog, a brazilski filmaš Fabio Meira, kojem je ova
sentimentalna coming of age priča bio i redateljski debi, isplest će zanimljiv
mozaik u kojima će se baviti pitanjima identiteta, pravog prijateljstva,
odrastanja, ali i tajni i laži za koje ponekad mislimo da se nikada neće
otkriti.
Baš kao što i njezin otac vodi dvostruki
život, tako će i prva Irena početi voditi svojevrsni dvostruki život, život
kakav je gotovo tipičan za sve oni koji ulaze u pubertet i iz djeteta se
pretvaraju u odraslu osobu. Bit će i dalje ona kod kuće pravio milo, pristojno
i fino odgojeno dijete, no kad izađe van sve više će se ona početi pretvarati u
svoju novu prijateljicu odnosno polusestru i postajat će one sve sličnije i
sličnije. Premijeru su "Dvije Irene" imale na festivalu u Berlinu,
gdje je Meira bio kandidat i za najboljeg debitanta, a film je bio i nominiran
za najbolje ostvarenje koje se bavi problematikom djece i mladih. Prikazan je
potom film po brojnim festivalima diljem svijeta i osvojio je ponešto nagrada,
a bio je nominiran i za najbolji originalni scenarij u izboru za brazilski film
godine.
Primjedbe
Objavi komentar