Naizgled je ovaj indonezijski film koji je na prvu izgledao kao
uzbudljiva kombinacija klasičnog američkog westerna i istočnjačkog borilačkog
filma možda i djelovao obećavajuće, no "Buffalo Boys" se nažalost pokazao kao generička akcija u
kojoj sudar istoka i zapada djeluju previše umjetno i neprirodno da bi se moglo
povjerovati u ovu priču. Redatelj ovog filma je Mike Wiluan, producent brojnih
poznatih filmova iz Indonezije posljednjih godina, koji je imao nekoliko izleta
i u Hollywood, a ti izleti su očito i više nego značajno utjecali na njega.
Scenarij je Mike napisao skupa s tipom po imenu Raymond Lee (koji je imao i
nekoliko izleta u ozbiljnije vode kao što je rad na scenariju za film
"Norte, The End of History" singapurskog modernista Lava Diaza), a on
je, pretpostavljam, pokušao spasiti Wiluanov scenarij koji je sveden na
bajkovitu akciju za djecu uzrasta od 12 do 15 godina.
I nije u tome pretjerano uspio, osim što će se možda naći i poneki
16-godišnjak koji bi u "Buffalo Boys" mogao pronaći zadovoljavajući
sadržaj pošto je ovo nevjerojatno naivno, neživotno, do bola klišeizirano i
potpuno predvidivo. Izgleda ovaj film kao bilo koji western snimljen 50-ih ili
60-ih godina u kojima banda zlikovaca opsjeda nesretne seljake i onda se pojavi
nekoliko drčnih i hrabrih pravednika i priskoče im u pomoć. Ti pravednici su
ovdje braća Jamar i Suwo, dva mlada Indonežanina koje upoznajemo negdje na
američkom Divljem zapadu, kamo su pobjegli još kao djeca. No, sada je došlo
vrijeme za povratak kući na otok Javu, u mjesto u kojem je njihov otac nekoć bio
sultan sve dok ga za glavu nisu skratili zli nizozemski kolonizatori koji samo
što ne jedu živu djecu.
Sad kad su se vratili, Jamar i Suwo povest će pobunu protiv zlikovaca, a
cijela priča ovdje neodoljivo podsjeća na filmove kao što su "Sedam
samuraja" ili njegove američke inačice "Sedmorice
veličanstvenih" (iako po izvedbi više djeluje kao loša verzija parodije na
ranije spomenute filmove poput "Tri amigosa"). Iako je na prvu
djelovalo da bi western smješten u Indoneziju sredinom 19. stoljeća mogao imati
potencijala, ovdje se doslovno sve prepisalo, a neke možebitne izvorne,
indonezijske situacije koje bi mogle dati neko meso priči, potpuno su
zaboravljene. Osim što razni tipovi možda imaju neka drukčija oružja od onih u
kaubojcima i što se više vole mlatiti rukama i nogama, nego se obračunavati
revolverima. Oni koji vole bezazlenu zabavu s potpuno jednodimenzionalnim
likovima i koji vole pustiti mozak na pašu mogli bi pronaći neko zadovoljstvo u
ovom indonezijskom akciću, a oni koji u filmu traže neki smisao ili bar pokušaj
pronalaska natruha ikakvog smisla, bolje da se posvete nekom drugom filmu i zaobiđu
"Buffalo Boyse".
Primjedbe
Objavi komentar